Četvero prijatelja iz gušta su u Šibeniku počeli raditi gin i likere: na kraju su osvojili zlato na prestižnom natjecanju

„Cijela ova priča zapravo je započela zbog gušta i možda je baš to razlog da je i sam rezultat ovakav. Aleksandar, Josipa, Magdalena i ja volimo isprobavati razna alkoholna pića, jednostavno uživamo istraživati okuse. Tako smo tijekom pandemije Covida, kada smo se intenzivno družili, odlučili napraviti vlastiti gin. Počeli smo probavati različite vrste, zapisivali okuse i mirise. Htjeli smo mapirati karakteristike koje nam znače“, prisjeća se Hrvoje Jelković, jedan od osnivača brenda Flora Dalmatica u Šibeniku.

Teško je povjerovati da je priča koja je nekoliko godina kasnije dovela do osvajanja zlatne i srebrne medalje na London Spirits Competitionu počela upravo tako, iz znatiželje i svojevrsne igre dvojice prijatelja. Bez poslovnog plana, bez velikih investicija i bez ambicije da jednog dana otvore vlastitu destileriju ili postignu nešto grandiozno. U početku ih je zanimala samo jedna stvar, a to je kakav bi gin oni sami poželjeli piti. Odgovor nisu pokušavali pronaći za radnim stolom, nego kroz niz pokušaja i promašaja. Kušali su različite stilove ginova, uspoređivali ih te se polako počela stvarati slika proizvoda koji još nije postojao, ali su ga već mogli zamisliti.

U međuvremenu je ideja prerasla prijateljska druženja. Hrvoje Jelković i Aleksandar Cimeš te njihove supruge, Magdalena Šetka Jelković i Josipa Križanović Cimeša, ozbiljno su zagrizli u ovu priču. Svi su zajednički sate provodili istražujući biljke, tehnologiju proizvodnje i recepture te sudjelovali u degustacijama, razvoju identiteta brenda i oblikovanju konačnog proizvoda. Sve važne odluke donosile su se zajednički pa je Flora Dalmatica od samog početka bila projekt četvero ljudi koji su dijelili istu ideju.

„Vrlo brzo shvatili smo da zapravo ne tražimo samo dobar gin, nego okus koji će predstavljati podneblje iz kojeg dolazimo. Željeli smo da svaka aroma ima svoje mjesto i da cijeli dojam vodi prema dalmatinskom zaleđu. Nije nam bio cilj napraviti još jedan mediteranski gin, nego stvoriti nešto što će ljudi prepoznati kao naš kraj, njegove biljke, mirise i karakter“, kaže Jelković.

Upravo ih je taj proces doveo do možda najvažnijeg zaključka. Zapravo nisu prvo otkrili što žele napraviti, nego što ne žele.

„Dok smo kušali različite ginove, primijetili smo da mnogi imaju taj izražen, gotovo parfemski karakter. Nama je to uvijek djelovalo kao nešto što odvlači pažnju od samih biljaka. Htjeli smo da se svaka aroma može prepoznati i da nijedna ne dominira nad ostalima“, objašnjava.

To ih je odvelo prema biljkama koje su obilježile kraj u kojem je Josipa odrasla. Dok se većina mediteranskih priča zaustavlja na obali, oni su inspiraciju pronašli nekoliko kilometara dalje, u dalmatinskom zaleđu.

„Oduvijek smo željeli spojiti okuse i mirise biljaka dalmatinskog zaleđa. Koliko je obala specifična po mediteranskim aromama, toliko je unutrašnjost Dalmacije posebna po biljkama koje nose snažne mirise i bogata eterična ulja“, ističe osnivač Flora Dalmatice.

Hrvoje objašnjava kako su u jednom trenutku došli do jasne ideje koju je kasnije trebalo tek neznatno doraditi. Ono što je uslijedilo više nije bilo traženje recepture nego njezino usavršavanje. Izbacivali su biljke koje su bile preteške, tražili ravnotežu između aroma i pokušavali postići završni dojam koji će ostati i nakon posljednjeg gutljaja. Najveća prekretnica dogodila se kada su odlučili izbaciti kardamom i zamijeniti ga lovorom. To se čini kao sitna izmjena, ali upravo je ona odredila karakter njihova gina.

„Ono što je nedostajalo bio je završni okus koji će zaokružiti cijeli doživljaj. Lovor je autentična mediteranska biljka koja liječi i krijepi, ali i zaokružuje okus. To je biljka koja govori našim jezikom“, kaže Hrvoje.

Zbog toga je lovor završio i na etiketi boce kao svojevrsni zaštitni znak njihova prvog gina LŌR. Međutim, receptura je samo dio priče. Jednako važan sastojak je priroda koja svake godine postavlja nova pravila. Hrvoje nam objašnjava da oko 80 posto bilja dolazi iz šibenskog zaleđa, sa skrivenih obronaka i područja koja još uvijek nisu izgubila svoj prirodni karakter. Biljke ručno bere teta Stana, a suše se na tradicionalan način i pažljivo čuvaju kako bi zadržale aromu. Ipak, treba znati da nijedna godina nije ista.

„Uvijek je pitanje kakva će biti sezona. Ako je suša, neke biljke poput smilja i kadulje razvijaju više eteričnih ulja kao obranu. Druge, poput bazge, daju manje cvjetova. Na nama je da iz biljaka izvučemo ono najbolje i prilagodimo recepturu svakoj sezoni. Priroda diktira sezonu. Mi joj se prilagođavamo“, kaže.

Cijeli proces stvaranja jedne serije traje mjesecima. Razlog nije sporost proizvodnje nego uvjerenje da nijedan korak ne treba preskakati. Od maceracije, procesa u kojem alkohol izvlači arome iz biljaka, preko destilacije pa sve do trenutka kada svaka biljka daje svoj maksimum.

Danas Flora Dalmatica ima dva osnovna proizvoda, dok je treći u pripremi. LŌR je London Dry gin mediteranskog podtipa, destiliran s trinaest biljaka karakterističnih za regiju, dok je BADAM liker od gorkog badema nastao na bazi istog gina, a u pripremi je i liker od rogača. Proizvodi su predstavljeni na London Spirits Competitionu, jednom od najuglednijih svjetskih natjecanja u industriji žestokih pića. LŌR je osvojio srebro, a BADAM zlatnu medalju.

Za destileriju koja radi u svega dvadesetak kvadrata na šibenskom Starom pazaru i proizvodi male, ručno izrađene serije, to nije mala stvar. Ipak, kada govori o uspjehu, Jelković ne spominje medalje. Iz razgovora s njim vidljivo je da radi ono u čemu uživa i ne zamara se tuđim hvalama ili pokudama. Ono što možda najbolje opisuje što je ovaj tim htio stvoriti jest situacija u kojoj je jedan par iz Norveške sasvim slučajno ušao u destileriju, kušao gin i kupio bocu. Potom su im rekli da će bocu otvoriti tijekom dugih zimskih večeri, uz kamin, kako bi ih mirisi i okusi vratili u Dalmaciju.

„Lijepa mi je ta slika. Upravo to želimo stvoriti. Ne samo piće, nego atmosferu, emociju i uspomenu“, priznaje Jelković.

Takav pristup određuje i njihov daljnji razvoj. Flora Dalmatica i dalje ostaje mikrodestilerija. Svaka boca proizvodi se ručno, svaka serija izlazi u ograničenim količinama, a širenje na nova tržišta odvija se polako. Nakon Šibenika slijedi Zagreb, a tek onda, kada za to dođe vrijeme, i inozemstvo.