Oliver je odustao od ekonomije kako bi uzgajao voće: danas ima ekološke nasade marelica, ali i 200 ovaca: “Želio sam se vratiti prirodi”

Nekoć su najnormalnije rasle u dvorištima, danas ih gledamo većinom na policama supermarketa. No, Oliver Pavić iz Branjina Vrha, prigradskog naselja Belog Manastira, to je odlučio promijeniti i marelicu, mnogima omiljeno, no delikatno voće, učiniti dijelom svog svakodnevnog života. Što je naumio, to je i ostvario, a i naš poziv zatekao ga je u poslu. Uvijek ga ima puno, no ovih dana još više. Olivera smo zatekli u baliranju, a u jeku je i berba tih predivnih ružičasto-narančastih plodova.

Oliver Pavić ima 38 godina, suprugu Saru i dva sina, Viga (9) i Lenija (6), građevinsku tvrtku i OPG. Dnevno, uz 12 do 15 sati posla, dva puta tjedno još stigne odigrati tenis i to je to, kaže. Satnica mu je nadasve nabijena, posla ima puno, no on to voli, govori.

“Ne mogu mirovati, volim nešto stvarati”, odgovara, a onda pobliže objašnjava kako mu trenutačno izgledaju dani. Budi se u pet, pet i 15, a dan dijeli napola: pola za građevinu, pola za poljoprivredu. “Većinom radim građevinu od šest, pola sedam do tri, pola četiri, a onda poslije poljoprivreda, osim ako ona zahtijeva više… Primjerice, sada je sezona marelica. Ili kad je baliranje ili žetva. Poljoprivreda nije od sedam od tri”, kaže.

U doticaju s poljoprivredom bio je odmalena, no onda su, zbog rata, iz Baranje preselili u Osijek. Iako sam sebe opisuje kao ‘gradsko, osječko dijete’ nešto ga je, kaže, vuklo u Baranju. Isto tako, radio je građevinu, koja je zbog rokova dosta stresan posao. “Nije ni u poljoprivredi ništa drugačije, nekad moraš reagirati jako brzo, primjerice sada imamo potencijalno nevrijeme i moramo sve pobrati. Ali žudio sam za bijegom u prirodu, nekom vrstom osame…”, objašnjava tijek misli koji ga je odveo u marelice, ali i druge kulture, pa i stočarstvo, i to u ekološki uzgoj.

Oliver je inače završio tri godine ekonomije, no naposljetku je 2014. godine magistrirao voćarstvo. “Na ekonomiji nas je bilo 200 studenata na godini i želio sam nešto gdje je manje studenata… Nešto me vuklo u poljoprivredu”, prisjeća se. Godina dana nakon toga, 2015., osnovao je OPG koji nosi njegovo ime. Za ekološki se uzgoj odlučio jer je, kaže iskreno, mislio da je jednostavniji, što se pokazalo netočnim. Isto tako, smatra da trebamo jesti zdravije voće, povrće i meso nego što je to u današnje vrijeme slučaj.

Krenuo je s proizvodnjom na obiteljskoj zemlji, na samo nekoliko hektara. No, nakon ulaganja i investicija, među ostalim kroz EU fondove, ali i vlastiti kapital od njegove druge djelatnosti, broj hektara je s vremenom porastao. Trenutačno u vlasništvu ima 32 hektara, a još 30 u zakupu.

„Marelica imam hektar u punom rodu i dva hektara mladog nasada. Badema ima šest hektara, dunja hektar, pola hektara šljive i kruške hektar. Imamo i farmu ovaca, 200 komada, i onda za njih imamo travne livade, travne smjese i trave koje se prostiru na 20 hektara te još 25 hektara ratarstva, odnosno uzgoja hrane za ovce”, nabraja. Ovce su na OPG, prvih 25 komada, stigle 2019. godine. Oliver ih je uzeo kako bi brstile voćnjak i to se pokazalo jako dobrom kombinacijom pa se njihov broj dobrano povećao.

Što se tiče samih marelica, koje su trenutačno u sezoni, prije tri godine imali su prinos od 10 tona. Lani, samo jednu tonu, a ove godine očekuju oko šest tona. Trenutačno dnevno naberu između 150 i 200 kilograma marelica. Izazovan je uzgoj tog voća, primjerice prošle godine ih je desetkovao mraz. Ove godine pak je bilo dosta kiše i imali su štete od bolesti monilije.

„Mraz je najveći izazov, kao i ovdje kod nas suša. Nasad se nalazi na Banovu brdu, na 200 metara nadmorske visine i voda je problem. Imamo čak i provedeno navodnjavanje i bunare, ali su presušili”, kaže Oliver Pavić.

Marelica je, tvrdi, zahtjevna, no moguće ju je uzgajati u ekološkom uzgoju. Dapače, ona je stara tradicionalna kultura u Baranji, dodaje. Mnogi njihovi kupci su oduševljeni. “To je voće njihove mladosti. No, klima se jako promijenila i više ju nije moguće uzgajati u dvorištima, osim na pozicijama gdje nema mraza”, govori. I on sam je obožava. Upravo je to što je voli bio jedan od razloga zašto ju je i počeo uzgajati, uz to što obožava i prirodu i što mu je veliko zadovoljstvo da može proizvesti hranu za svoju vlastitu obitelj i djecu, ali i za druge ljude.

Sve voće koje Oliver Pavić uzgaja, kao i janjad, moguće je kupiti na njegovu kućnom pragu ili pak preko Facebooka, na Marketplaceu, te na Njuškalu. S jednim izuzetkom. Marelice prodaju i na štandu u Osijeku. Na kućnom pragu, cijena kilograma marelica je 2,5 eura, a u Osijeku, zbog dodatnih troškova koje imaju, primjerice, zaposlenice na štandu, tri eura.

U radu njegova obiteljskog gospodarstva sudjeluje cijela obitelj, a pomažu mu i tri radnika iz Nepala koji su kod njega zaposleni već tri godine te su, kaže, pravi tim. Isto tako, ima i velike planove. Primjerice, Oliver OPG želi povezati i s turizmom te bi iduće godine, pored nasada marelica, trebala niknuti i kuća za odmor. Isto tako, voljeli bi se baviti i preradom, no ostvarenje tog cilja planiraju u roku od dvije i pol godine.