Ivan i njegova obitelj proizvode prefine ekološke mandarine bez kojih ne možemo zamisliti zimu: “Izabrali smo teži put, ali kupci su to prepoznali!”

Od rujna pa sve do siječnja život u dolini Neretve u znaku je narančaste boje. Stabla mandarina pružaju se dokle vam pogled seže, zrak miriše na taj nježni citrus, marljivi ljudi beru sočne plodove koji će otputovati na štandove i u trgovine diljem Hrvatske. Među njima je i jedna vrijedna obitelj iz Opuzena, čije mandarine već nekoliko godina vjerno kupujem i svima preporučujem. OPG Anđelić među onima koji kupuju domaće, ekološko hrvatsko voće nije nepoznato ime.

Predanost ekološkoj proizvodnji i zadovoljstvu kupaca njihov su moto, u poslu sudjeluje cijela obitelj, a vlasnik ove obiteljske proizvodnje, 33-godišnji Ivan Anđelić, ispričao nam je sve o obiteljskom poslu i otkrio kako nastaje voće i povrće u kojem uživamo tijekom cijele godine.

Našli smo se kod novozagrebačkog Avenue Malla, ispred kojeg od ove godine po prvi put imaju svoj štand. Nisu na ovoj lokaciji ni mjesec dana, a kupci već ciljano dolaze baš po njihove mandarine, redaju pohvale za one koje su kupili zadnji put, razgledavaju druge proizvode koje su Anđelići ovdje ponudili.

Cijeli je štand mali komadić neretvanskog kraja usred Zagreba. Drvo limuna, ručno rađene lutke u lokalnim nošnjama, neizostavna neretvanska lađa… Vidi se da je u uređenje i atmosferu uložen veliki trud. Ali, Ivan dobro zna od lijepog štanda ne bi bilo ništa da glavne zvijezde, blistave mandarine, ne prate tu kvalitetu.

Obitelj Anđelić poljoprivredom se bavi već više od 20 godina, a OPG postoji od 2007. Krenuli su s mandarinama, koje su i danas njihov zaštitni znak, ali s vremenom su proširili proizvodnju i na ostalo voće i povrće. „Naše su plantaže u Opuzenu, u samom srcu doline Neretve. Imamo više parcela na kojima uzgajamo mandarine i stalno ih širimo.

Trenutačno imamo oko 2000 stabala, a kad je dobra godina godišnje proizvedemo i po 150 tona mandarina. Mandarina je voće koji koje traži strpljenje. Jednom kad se stablo posadi treba mu sedam do deset godina da počne davati najkvalitetnije plodove,“ otkriva nam Ivan Anđelić. Mandarine imaju od rujna sve do siječnja jer sade različite sorte, on onih ranih u kojima sada uživamo, pa sve do onih koje će najslađe biti kad je zima na vrhuncu.

Kako je rasla potražnja, tako su kupovali nove parcele i sadili sve više. „Dok drugi ulažu u aute i neke osobne luksuze, mi smo svu zaradu ulagali natrag u proizvodnju i proširenje. Trud se isplatio, ljudi nas znaju i cijene jer smo gradili brend korak po korak,“ priča nam Ivan.

Prekretnica za ovu obitelj dogodila se prije desetak godina. Tada su, priča nam Ivan, prestali raditi s otkupnim centrima i krenuli u vlastitu prodaju i distribuciju. „Naravno da je to teži put, ali samo tako smo mogli zadržati kontrolu nad kvalitetom i plasmanom naših proizvoda,“ kaže 33-godišnji vlasnik OPG-a Anđelić. Uvijek su pazili da roba bude svježa i najviše moguće kvalitete, i kupci su prepoznali.

U proizvodnju je od prvog dana uključena cijela obitelj. Priču su započeli otac Perica i majka Andrijana, a u svemu pomažu i Ivanova dva brata, Andrej i Matej. Ivanov je glavni posao prodaja i distribucija, braća pomažu koliko stignu, jedan živi u Dubrovniku, a drugi u Splitu. Ali kad je posao na vrhuncu, svi se okupe u Opuzenu, zasuču rukave i ne ustručavaju se primiti ni najtežih poslova.

Njihovo voće ima ekološki certifikat, što mnogim kupcima puno znači, pogotovo onima koji ga kupuju za djecu. Zanimalo nas je kakav je bio postupak za dobivanje tog certifikata i što on podrazumijeva. „Postupak traje tri godine. Tijekom tog prijelaznog razdoblja redovito nas kontrolira ovlaštena tvrtka, uzimaju uzorke zemlje, lista i ploda, dolaze nenajavljeno barem jednom godišnje. Ako se prekrši pravilo, certifikat se ukida,“ ispričao nam je Ivan.

Ističe da je njegova obitelj oduvijek sve radila na prirodan način, ali su kroz certifikat željeli za to dobiti i potvrdu. I dalje sve rade ručno, gnoje stajskim i kozjim gnojem, bez umjetnih dodataka. Ne koriste ni raspršivače, već gnoj ručno raznose između redova. To je težak posao, ali rezultat se vidi na kvaliteti. „Kupci nam često kažu da njihova djeca jedu naše voće bez alergijskih reakcija. To nam je najveće priznanje.“

Osim mandarina, OPG Anđelić uzgaja i povrće, a lani su krajem proljeća hit bile njihove ekološke jagode. Ritam proizvodnje prati prirodni ritam prirode. „U jesen i zimu su tu mandarine, limuni, klementine i naranče. Kad sezona citrusa završi, krajem siječnja, počinjemo s povrćem — kelj, salata, mrkva, a od svibnja dolaze jagode, lubenice, breskve i nektarine. Naša proizvodnja zapravo traje cijelu godinu,“ govori nam Ivan, te otkriva da će sljedeće godine povećati proizvodnju povrća.

„Iznenadilo nas je koliko su ljudi bili zainteresirani za naše eko košarice koje smo dostavljali u Zagreb, reakcije su bile odlične, pa smo proširili proizvodnju povrća na još jednu parcelu i sljedeće godine ćemo ga imati još više,“ kaže naš sugovornik. Što se jagoda tiče, s obzirom na to da su nešpricane i potpuno ekološke, dosta su loše podnosile transport pa će razmisliti sljedeće godine kako tome doskočiti.

Osim proizvodnje voća i povrća, OPG Anđelić bavi se i preradom voća. Tako kod njih možete kupiti sokove od mandarine i aronije, džemove od jagoda i citrusa, domaći ajvar, maslinovo ulje… Za to je zaslužna mama Andrijana. Sve je sokove i džemove radila sama, ručno, ali kako se posao proširio sad joj pomažu prijateljice. Ali i dalje je svaka staklenka, svaka boca, pripremljena ručno, s pažnjom i ljubavlju. I od najboljeg, ekološkog voća.

Voće OPG-a Anđelić trenutačno možete kupiti u splitskom City Centru One, u Zagrebu ćete ih naći ispred Avenue Malla i Green Golda, a velika je novost da su odnedavno dostupni i u Bio Bio trgovinama. Osim na hrvatskom tržištu, imaju i aktivno prodajno mjesto u Sloveniji, a pratiti ih možete na Instagramu i Facebooku. Kakvi su planovi i želje ove obitelji za budućnost?

„Želja nam je da i ostalo voće i povrće postane prepoznatljiv brend, kao što su to mandarine. Voljeli bismo jednog dana imati svoju voćarnu negdje u Zagrebu, gdje bi mogli nuditi sve svoje proizvode koji su aktualni. A dolje u Opuzenu, možda neko seosko gospodarstvu, gdje bi ljudi došli na plantažu, vidjeli gdje i kako sve radimo, pojeli nešto, prespavali, provozali se po Neretvi… Ali ne želimo da nam zbog širenja pati ono najvažnije, a to je kvaliteta proizvoda, pa su zasad svi ti planovi na čekanju,“ ispričao nam je za kraj mladi vlasnik OPG-a u čijim ću mandarinama i ove godine svakodnevno uživati.