Posjetili smo restoran u Zagorju u kojem hranu pripremaju zatvorenici: lignje su im toliko dobre da smo ostali siti sve do sljedećeg dana

Rajnski rizling, graševina i muškat žuti, svi redom osvajači brojnih medalja koje dodjeljuje Decanter World Wine Awards, najveće i najprestižnije svjetsko vinsko natjecanje. Zvuči impresivno, no znate li da sva ova odlična vina nastaju u sklopu Kaznionice Lepoglava, gdje ih proizvode ni manje ni više nego zatvorenici? Jednako važan dio njihovog rehabilitacijskog i radno-okupacijskog programa, koji im po izlasku na slobodu osigurava lakšu integraciju na tržište rada, jest i restoran Ivančica. Kažu da se upravo ondje, u idiličnom krajoliku podno planine Ivanščice i uz rijeku Bednju, jede odlična domaća hrana. Vođeni znatiželjom, uputili smo se na adresu Trg 1. Hrvatskog Sveučilišta 9 u samom srcu Lepoglave i sa sigurnošću vam možemo reći da smo u Ivančici pojeli najbolje lignje ikad!

”To nam je, bez ikakve dvojbe, daleko najpopularnije jelo u restoranu”, ponosno nam kaže gospođa Marica Štefičar, voditeljica radionice ugostiteljstva u sklopu Kaznionice Lepoglava, koja taj posao radi već 25 godina. Lignje im, naime, čine čak trećinu prometa, a godišnje ih se u Ivančici pripremi između 11 i 12 tona! Usporedbe radi, 2004. ta brojka iznosila je nešto ispod pet tona, no dobar glas očito se daleko čuje pa danas gosti u ovaj jedinstveni restoran dolaze iz svih krajeva Hrvatske.

”Blizu su nam Zagreb, Varaždin, Trakošćan, Marija Bistrica… Mnogi svrate k nama kad idu na more ili se vraćaju s odmora. Puni smo bez obzira na godišnje doba. Gosti se čude kad vide koliku gužvu imamo ljeti, pogotovo na terasi. Na njoj zna sjediti i više od sto ljudi, teško je dobiti slobodan stol, a atmosfera bude življa nego na obali”, priča gospođa Marica.

Naravno, popularnosti pridonose i pristupačne cijene, a u Ivančici ćete se pošteno najesti za zbilja sitan novac. Hrana je odlična, kvaliteta na nivou, a porcije su ogromne. I tako iz godine u godinu. Gosti to prepoznaju, cijene i uvijek se rado vraćaju u ovaj ugostiteljski hit u srcu Lepoglave. A osim Hrvata, sve je više i stranaca. Stižu sa svih strana i ne skrivaju oduševljenje.

Kao što smo već rekli, lignje su najtraženije, klasične pržene, na žaru ili pak punjene. Kolega fotograf i ja poslušali smo preporuke i kušali one pripremljene na pariški način (11 eura) i bile su fantastične. Podijelili smo jednu porciju, no s nama je komotno mogla jesti još jedna osoba. Za prilog smo uzeli kuhani krumpir s blitvom (4,10 eura), a nismo mogli odoljeti ni ”veselom Zagorcu”, specijalitetu kuće koji također svi hvale.

U pitanju je fantastičan svinjski (6,70 eura) ili teleći (12,50 eura) odrezak punjen sirom i šunkom, koji se dinsta u umaku od šampinjona. Uz njega smo naručili i domaće krokete (3,10 eura), koji se, baš kao i rezanci, mlinci ili tijesto za pizzu, u Ivančici rade ručno. Na kraju smo se počastili i palačinkama sa šlagom. Jedne smo uzeli s višnjama (5,80 eura), a druge s orasima (3,50 eura). Rezultat? S obzirom na to da svaka porcija ima dva komada, bili smo toliko siti da hranu nismo taknuli sve do sljedećeg dana!

”Ljudi vole i lovačke kotlete, pizze, roštilj, zagrebački, bečki, pariški šnicl… Jako nam je tražena i zagorska juha s krumpirima, vrganjima te špekom, zbilja je odlična. Naravno, tu je i klasična goveđa juhica, koju kuhamo s kostima, sve po starinski. To iziskuje više vremena, ali isplati se. Za hladno predjelo nudimo meso iz banjice, koje isto sami radimo. Sve je uvijek svježe, ništa se ne ostavlja za sutra niti podgrijava”, kaže gospođa Štefičar.

A s obzirom na to da Ivančica djeluje u sklopu Kaznionice Lepoglava, dio njezine radne snage čine i zatvorenici. Uglavnom su to pojedinci koji su praktički već pred izlaskom iz sustava, odnosno oni kojima je preostao još mali dio kazne koju moraju odslužiti. Lokalci znaju tko je u restoranu zatvorenik, ali ljudi izvana ne. Poslovi im se dodjeljuju sukladno procjeni nadležnih službi, a puno toga ovisi i o njihovom predznanju.

”Neki peru i čiste ili su pak pomoćni radnici u kuhinji, drugi obrađuju meso, pomažu na roštilju, mijese tijesto… One koji već imaju iskustva u ugostiteljstvu znamo uključiti u čitav poslužni proces, od primanja narudžbi, pripreme stola, posluživanja i pospremanja do naplaćivanja. Neki odlično znaju strane jezike pa pomažu s gostima koji nisu iz Hrvatske”, objašnjava nam naša sugovornica.

Restoran Ivančica na katu ima i prostor s čak 200 mjesta u kojem se mogu organizirati različite svečanosti i proslave, a ondje se ujutro, točnije do 12 sati, poslužuju i fenomenalni gableci. Samo lani napravili su ih 50.000, a najskuplji skoro nikad ne premašuje cijenu od sedam eura.

Uz ugostiteljstvo, zatvorenici se na poluotvorenom odjelu u sklopu Kaznionice Lepoglava angažiraju i u poljoprivrednim radionicama. Ondje proizvode vino, meso, povrće i med. A tu su i drvoprerađivačke, metalske te radno-terapijske radionice, no one pak djeluju unutar zatvorenog odjela. ”Rad nije obavezan, ali dečkima je od velike koristi, a za njega dobiju i plaću pa im je u interesu da se trude. Ne raspolažu gotovinom, ali imaju internu karticu kojom mogu plaćati u kantini u sklopu Kaznionice.

No 30 % zarade čuva im se kao tzv. mrtvi polog, koji mogu koristiti po povratku u vanjski svijet. Sve u svemu, navike koje steknu kod nas mogu im samo pomoći u budućnosti. Dečki u principu slušaju, neki odmah sve ‘polove’, a s nekima ipak treba malo raditi. Ali tako je svugdje, bez obzira na to je li čovjek slobodan ili nije. Važno je kakav odnos imate prema poslu, kolegama i životu općenito”, zaključuje Marica Štefičar.