Ovo su moja tri omiljena strana restorana u Zagrebu. U svakom imam najdraže jelo kojem se uvijek rado vraćam

Upoznavanje novih kultura jedno je od najvećih bogatstava svakog putovanja, a jedan od najboljih načina da ih doživimo svakako je kroz hranu. Srećom, za nova gastronomska otkrića danas čak i ne moramo putovati daleko jer Zagreb posljednjih godina postaje sve zanimljivija adresa za ljubitelje drugačijih okusa. Od autentičnih obiteljskih restorana do modernih fusion koncepata, sve je više mjesta koja nam približavaju kuhinje iz različitih dijelova svijeta. Ovo su tri strana restorana kojima ću se uvijek rado vratiti, a prvi na tom popisu vodi nas ravno na Filipine.

Ta azijska država najpoznatija je po spektakularnim plažama, rajskim otocima i tropskim krajolicima, no jednako fascinantna je i njihova kuhinja. Zato me razveselilo otkriće restorana Kusina Filipino na Iblerovom trgu, prvog autentičnog filipinsko-azijskog fusion fast food restorana u Hrvatskoj. Vodi ga Don Emmanuel de Vera, fotograf koji je ljubav prema kuhanju pretvorio u posao i Zagrebu donio okuse svog rodnog kraja.

Među jelima koja su me osvojila izdvojila bih siomai, pržene svinjske knedlice poslužene s limetom i umakom od soje. Sočne, pune okusa i nevjerojatno zasitne, nestale su s tanjura dok si rekao keks! Ljubiteljima jela na žlicu svakako preporučujem i fantastičnu juhu od rakova i kukuruza s mrkvom i jajima, koja me svojim blagim, utješnim okusima podsjetila na ajnpren juhu kakvu mi je baka pripremala u djetinjstvu.

Tu je i čuveni adobo, jedno od najpoznatijih filipinskih jela. Piletina se polako kuha u aromatičnoj kombinaciji sojinog umaka, octa, češnjaka i začina pa meso bude nevjerojatno mekano i sočno. Poslužen uz rižu i korejsko jaje, bio je pun pogodak, pogotovo kad uz njega naručite Red Horse, filipinsko pivo koje se pijucka polako jer ima 8 % alkohola.

Moj drugi favorit je street food koncept posvećen jednom od najpoznatijih jela turske kuhinje. To je Manti na Europskom trgu (Vlaška 10/Cesarčeva 3), iza kojeg stoji Firat Yildizgörer, Nijemac turskog podrijetla. U središte jelovnika stavio je upravo manti, jelo koje mnogi opisuju kao tursku verziju raviola. Riječ je o malim komadićima tijesta punjenima različitim nadjevima koji se poslužuju uz bogate umake i začine.

Ondje smo kušali Manti Sucuk s nadjevom od krumpira, jogurtom od češnjaka, umakom od rajčice, paprika maslacem, sušenom metvicom i komadićima sudžuka, a naručili smo i Manti Italian, s nadjevom od govedine te dodatkom rikole, avokada, oraha i sira Grana Padano.

Obje verzije bile su odlične, no meni se posebno svidio Manti Sucuk. Aromatičan, ugodno pikantan i pun okusa, savršeno je funkcionirao u kombinaciji s umakom od jogurta koji je lijepo zaokružio čitavo jelo. Počastili smo se i turskim crnim čajem iz crnomorske regije, a nismo odoljeli ni pravoj turskoj kavi koju Firat nabavlja direktno iz Istanbula.

Treća adresa na koju vas vodim je ukrajinski restoran Dubrava u Ulici Josipa Stadlera 75, koji vodi Maryna Lysenko iz Harkiva. Čitav prostor ispunjen je šarmantnim ukrajinskim detaljima, a na jelovniku se nalaze isključivo autentična jela iz te istočnoeuropske države. Ovo je savršeno mjesto za sve koji žele kušati boršč, bogatu i hranjivu juhu od cikle koju u Dubravi možete naručiti u mesnoj ili vegetarijanskoj varijanti.

Mi smo odabrali onu sa svinjskim rebrima, koja su se savršeno stopila s krumpirom, kupusom, mrkvom, lukom, paprikom, češnjakom, rajčicom i ostalim povrćem. Toliko je gusta i zasitna da bez problema može biti glavni obrok. Poslužili su nam je s kruhom i slaninom. “Masnoća je tu da vas dodatno ugrije”, objasnila nam je naša domaćica Maryna. Za još puniji okus, u juhu možete dodati i vrhnje. Inače, kultura pripreme ukrajinskog boršča od ljeta 2022. upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.

Vrhnje odlično paše i uz palačinke od krumpira koje u Ukrajini zovu deruni ili draniki. Način pripreme razlikuje se od regije do regije, a u Harkivu, odakle dolazi naša domaćica, krumpir se riba na krupnije komade. Rezultat su palačinke koje su izvana hrskave, iznutra mekane i savršeno začinjene, toliko dobre da sam ih u vlastitoj verziji počela peći i kod kuće.