Probala sam više od 10 vrsta kupovnog pesto umaka i ovo je apsolutni pobjednik: već je godinama baš uvijek u mom frižideru

Pretpostavljam da baš svi imamo neko kupovno jelo kojem se uvijek vraćamo. Ono koje je naše rješenje za dane kad nam se ne kuha, koje kupujemo čim je prethodna doza pri kraju. Za mene, to je pesto genovese, umak za tjesteninu od bosiljka koji apsolutno obožavam i koji bi, da mogu, dodala u valjda svako slano jelo. Nakon potrage, testiranja i isprobavanja, već godinama kupujem samo jednu vrstu jednog brenda i u nastavku donosim svoju iskrenu, nesponzoriranu preporuku.

Pesto a la genovese, ili najčešće samo pesto genovese, talijanski je umak od bosiljka, pinjola, pecorino sira, parmezana i maslinovog ulja. Možete ga napraviti i sami po ovom receptu. Ja sam jednom pokušala, upropastila sam hrpu bosiljka i skupe pinjole i odlučila da ću ga kupovati.

Ali koji? Isprobala sam gotovo sve brendove koji postoje na našem tržištu, od onih skupljih i razvikanih, do robnih marki trgovačkih lanaca. Daleko najboljim mi se pokazao Spar premium Pesto con basilico Genovese.

Većina kupovnih pesta ne radi se po originalnom receptu, pa tako ni ovaj. Skupi pinjoli su zamijenjeni jeftinijim indijskim oraščićima, a dio maslinovog ulja suncokretovim, ali aroma bosiljka je intenzivna, slanost pogođena i okus je najbliže onom što sam jela u talijanskim tratorijama. Ima tamno zelenu boju, za razliku od brojnih drugih koje sam probala, a čija je nijansa bljedunjava kao i tekstura.

Sad ide najbolji dio preporuke. Nekad, kad smo još plaćali sad već pomalo zaboravljenim kunama, ovaj je premium pesto bio skup. Drugi su se mogli naći za 12,13 kuna, a on je držao cijenu samo za lipu nižu od 20 kuna. Nekoliko godina kasnije, inflacija kao da ga nije ni takla. Dok su cijene svega već naveliko divljale, moj omiljeni pesto tek je nedavno poskupio s 2,65 eura na 2,99.

Jedem ga s tjesteninom, nekad samog, nekad mu dodam tunu, mozzarellu, piletinu ili neko povrće. Ali čak i kad ga jedem samog, s tjesteninom koja je kuhana za desetak minuta, imam osjećaj da bez imalo truda imam kraljevski ručak od kojeg ne osjećam težinu, a daje mi dovoljno energije. I uvijek u frižideru imam barem jednu teglicu, koja mi je dovoljna za nekoliko brzih, a ukusnih ručkova!