Papa Franjo nije gledao TV od 1990., no to ga nije spriječilo da prati svoj omiljeni nogometni tim iz Buenos Airesa

I dok se svijet oprašta od pape Franje, čovjeka koji je Crkvi vratio toplinu, jednostavnost i ljudskost, otkrivaju se i priče koje najbolje oslikavaju njegov karakter. Jedna od njih govori o dalekoj 1990. godini, kada je tadašnji Jorge Mario Bergoglio, a kasnije papa Franjo, odlučio zauvijek ugasiti televizor. „To nije za mene,“ rekao je jednostavno. Te je riječi izrekao 15. srpnja 1990., nakon čega je Djevici Mariji dao osobno obećanje da više nikada neće gledati televiziju. I to obećanje nikad nije prekršio.

Za mnoge je teško zamisliti život bez ekrana, bez večeri provedenih uz vijesti, filmove ili prijenose nogometnih utakmica. No papa Franjo nikada nije živio prema očekivanjima svijeta. Umjesto da promatra svijet kroz ekran, odlučio je svoj pogled usmjeriti prema stvarnim ljudima.

Ipak, jedna je strast ostala, a to je nogomet. Rođeni Argentinac i odani navijač San Lorenza, svog voljenog kluba iz Buenos Airesa, nikad nije izgubio interes za rezultatima. Iako utakmice nije gledao, redovito mu je jedan pripadnik Švicarske garde prenosio sve što ga je zanimalo – tko je zabio, koliko su osvojili bodova, kako stoje na tablici.

U intervjuu za argentinski La Voz del Pueblo, otkrio je još jednu stvar koja mu je nedostajala otkako je postao papa: jednostavnost života. „Stvarno mi nedostaje mir hodanja ulicama,“ rekao je. Uz smijeh je priznao da mu silno nedostaje i nešto sasvim obično – svratiti u pizzeriju na „una buena pizza“. Dostava, dodao je s osmijehom, jednostavno nije ista stvar.

Na pitanje kako bi volio da ga svijet pamti, papa Franjo odgovorio je tiho, bez velikih riječi: kao „dobrog čovjeka koji je pokušavao činiti dobro.“ Ili kako je to rekao na španjolskom: „Este era un buen tipo que trató de hacer el bien.“

PROČITAJTE VIŠE: Kako se bira novi papa