Kako se bira novi Papa? Ovaj stoljetni običaj jedan je od najposebnijih trenutaka u životu Katoličke Crkve

Jutros je u 89. godini života preminuo Papa Franjo. Rođen kao Jorge Mario Bergoglio, bio je prvi papa iz Latinske Amerike koji je izabran 2013. godine nakon povlačenja Benedikta XVI. Tijekom svog pontifikata bio je poznat po tome što je odbacivao luksuz, živio skromno, a glas mu je često bio najglasniji kad su u pitanju bile teme siromaštva, zaštite okoliša, prava migranata i međureligijskog dijaloga. Njegove riječi i geste dirnule su milijune, a ostavština koju ostavlja nadilazi granice samog Vatikana. Pitanje koje svi sada postavljaju je: kako se bira novi Papa? Odgovore donosimo u nastavku.

Nakon smrti Pape Franje, Katolička Crkva ulazi u razdoblje poznato kao konklava. Višestoljetni je to i strogo propisani proces izbora novog pape. Riječ je o jedinstvenom trenutku u povijesti Crkve, ispunjenom molitvom, tradicijom i tišinom.

Izbor novog Pape odvija se unutar Sikstinske kapele, pod veličanstvenim freskama Michelangela koje prate jedan od najsvetijih trenutaka Katoličke Crkve. Tamo se okupljaju kardinali iz cijeloga svijeta. Trenutačno Katolička Crkva ima 252 kardinala, no pravo glasa na konklavi ima njih 138, svi oni koji su mlađi od 80 godina. Prema crkvenim pravilima, samo oni smiju sudjelovati u glasovanju. Kardinali stariji od 80 godina nemaju glasačko pravo, ali mogu prisustvovati prethodnim raspravama i dijeliti svoja mišljenja o tome tko bi trebao biti novi nasljednik svetog Petra.

Kardinali, odjeveni u prepoznatljive crvene haljine, ulaze u potpunu izolaciju. Bez telefona, bez interneta i bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom… Sve što sa sobom donose jest molitva, savjest i duboka odgovornost prema Crkvi i vjernicima diljem svijeta. Glasovanje se odvija u potpunoj tajnosti, i to četiri puta dnevno – dvaput ujutro i dvaput poslijepodne. Proces se ponavlja sve dok jedan od kardinala ne osvoji dvotrećinsku većinu. Nakon svakog kruga, glasački listići se spaljuju.

U teoriji, svaki kršteni katolik muškog spola može biti izabran za papu. No u praksi, već stoljećima, točnije od 1379. godine, papa se bira isključivo iz kardinalskog zbora, skupine najviših crkvenih dužnosnika koji ujedno i sami biraju nasljednika svetog Petra. Kardinali su stariji članovi klera, većinom biskupi i nadbiskupi, koje imenuje papa i koji preuzimaju važne crkvene, pastoralne i diplomatske uloge unutar Crkve.

Konklava započinje svečanim misnim slavljem kojim kardinali zazivaju Duha Svetoga za mudrost i razboritost. Nakon toga, vrata Sikstinske kapele se zatvaraju i započinje proces vijećanja i glasovanja. Glasuje se svaki dan sve dok jedan kandidat ne osvoji potrebnu dvotrećinsku većinu. Nakon svakih sedam krugova glasanja slijedi dan stanke predviđen za molitvu, razmišljanje i neformalne razgovore među kardinalima.

Ako se i nakon 30 krugova ne postigne dogovor, pravila dopuštaju prelazak na odluku običnom većinom, čime se želi izbjeći dugotrajna blokada. U novijoj povijesti, najduža konklava zabilježena je 1922. godine, kada je Crkvi trebalo pet dana da izabere papu Pija XI. – dovoljno dugo da podsjeti koliko je ovaj proces ozbiljan, ali i nepredvidiv.

Jedan od najprepoznatljivijih simbola izbora novog pape upravo je dim koji izlazi iz dimnjaka na krovu Sikstinske kapele. Taj jednostavan, ali snažan vizualni signal stoljećima govori svijetu što se događa iza zatvorenih vrata konklave.

Crni dim znak je da glasovanje nije donijelo potrebnu dvotrećinsku većinu i da papa još nije izabran. Tada napetost raste, a vjernici ispred Trga svetog Petra strpljivo čekaju sljedeći krug.

Kada se konačno pojavi bijeli dim, to je jasan i svečan trenutak, odnosno poruka da je novi papa izabran. Ubrzo nakon toga oglašavaju se i zvona bazilike svetog Petra, a svijet s nestrpljenjem očekuje čuvene riječi: „Habemus Papam“!

Tijekom razdoblja poznatog kao „sede vacante“, što na latinskom znači upražnjeno mjesto, papinska stolica ostaje bez vođe, a Vatikan kao najmanja država svijeta ulazi u prijelazno razdoblje. U tom vremenu, upravljanje svakodnevnim poslovima Crkve preuzima kardinal kamerlengo. Njegova prva zadaća je službeno potvrditi smrt pape, nakon čega preuzima administrativne i financijske poslove Vatikana.

Međutim, njegove ovlasti su ograničene. On, naime, ne može mijenjati crkveni nauk niti donositi ključne odluke koje bi mogle utjecati na budući smjer Crkve. Trenutačni kamerlengo je kardinal Kevin Farrell, rođen u Irskoj, koji ujedno obnaša i dužnost predsjednika Vrhovnog suda Vatikana. Tijekom „sede vacante“, upravo on postaje ključna figura u očuvanju stabilnosti dok Crkva čeka svog novog poglavara.

Tijekom desetljeća na čelu Crkve, Papa Franjo ostavio je dubok trag. Njegov pontifikat obilježila je jednostavnost, bliskost s običnim čovjekom i naglasak na ljubavi, milosrđu i solidarnosti. Za razliku od mnogih svojih prethodnika, Papa Franjo je odbacio raskoš papinskog života. Odbio je stanovati u Apostolskoj palači i umjesto toga živio u skromnom domu u Vatikanu. Vožnju limuzinom zamijenio je skromnim automobilom, a njegov način komunikacije, iskren, topao i često vrlo osoban, učinio ga je posebno bliskim ljudima diljem svijeta.

Bio je poznat po snažnim porukama o zaštiti okoliša, socijalnoj pravednosti, pravima migranata i važnosti međureligijskog dijaloga. Enciklika Laudato si’, u kojoj je pozvao na globalnu brigu za naš planet, naišla je na snažan odjek i izvan crkvenih krugova.

Nerijetko se suprotstavljao tradicionalnim obrascima Crkve te je stvarao prostor za razgovore o pitanjima kao što su uloga žena u Crkvi, pristup prema rastavljenima i LGBTQ+ osobama te potreba za većom transparentnošću u slučajevima seksualnog zlostavljanja. Za mnoge je bio “papa iz naroda”, netko tko ne propovijeda iz daljine, već sluša i govori iz srca.

U narednim danima očekuje se službena objava Vatikana o planu komemoracije i izboru novog pape. No za milijune ljudi diljem svijeta, Papa Franjo već je zauvijek upisan u povijest – kao vođa koji je imao hrabrosti biti jednostavan. Počivao u miru.