Ove žene iz istarskog zaleđa na glavi su nosile i po 300 jaja i od tog posla prehranjivale obitelji. Sad imaju svoj festival

Povijest Istre prepuna je zanimljivih i dirljivih priča o ljudima koji su svojom upornošću i snalažljivošću ostavili dubok trag na čitavom poluotoku, ali i šire, iako su im životi bili sve samo ne lagodni. Takve su bile i Šavrinke, neustrašive žene koje su se, kako bi prehranile svoje obitelji, bavile trgovinom i preprodajom različitih proizvoda. A sad su u pitoresknom naselju Račja Vas na Ćićariji, u općini Lanišće nedaleko od Buzeta, napokon dobile svoj festival, prvi takve vrste u Hrvatskoj! No to nije sve: naime, u zgradi bivše škole 6. studenog otvorena je i izložba ”Šavrinke – Putovanja, trgovina i svakodnevica žena istarskog zaleđa” posvećena upravo njima. Razgledati je možete po dogovoru, a za dodatne informacije o terminima javite se na e-mail adresu opcina@lanisce.hr.

Šavrinke su bile žene iz ruralnog zaleđa Kopra u Sloveniji, ponajviše iz sela između Pregarske visoravni i Kraškog ruba. Njihovo djelovanje posebno je dokumentirano od kraja 19. stoljeća do Drugog svjetskog rata, kad je trgovina jajima mnogim obiteljima postala važan izvor prihoda.

Život u tom dijelu Istre nije bio jednostavan. Zemlja je bila škrta, a prometna povezanost s većim gradovima slaba. Ljudi su se snalazili kako su znali: dok su muškarci prevozili drva, sijeno i ugljen, radili na poljima ili odlazili na nadnicu, žene su prodavale poljoprivredne proizvode, pekle kruh, prale rublje… No najpoznatije su bile baš po trgovini jajima.

Šavrinke su ih prikupljale na seoskim domaćinstvima u središnjoj Istri pa zatim nosile u Trst. U veliku košaru znale su staviti 300-tinjak jaja, a na magarcima su prevozile i do nevjerojatnih 1000 komada! Kako se putem ne bi razbila, jaja su slagale u bisage obložene slamom.

No njihov posao nije završavao prikupljanjem jaja: trebalo ih je prebrojiti, zaštititi, prenijeti do grada, pronaći kupce i prodati po cijeni koja će opravdati višednevni trud. Šavrinke su bile itekako vješte trgovkinje: pregovarale su, računale troškove i zaradu te održavale dobre odnose s kupcima i obiteljima od kojih su nabavljale robu.

Njihovi trgovački putovi vodili su iz okolice Gračišča i Kubeda prema središnjoj Istri. Postojala su dva glavna smjera: jedan je išao prema Buzetu, dok je drugi prolazio Pregarskom visoravni, preko Oprtlja i Livada, gdje su žene prelazile rijeku Mirnu te nastavljale prema motovunskom kraju. Do sela u kojima su prikupljale jaja hodale su i do sedam sati.

Svaka Šavrinka imala je svoje selo, odnosno obitelji kod kojih je redovito dolazila. Domaćini su je poznavali, čuvali joj jaja, a nerijetko osiguravali i hranu te prenoćište. Ako su putovale s magarcima, njih bi ostavljale kod poznatih domaćina, a zatim nastavile obilaziti kuće s košarama ili zavežljajima. Na raskrižjima su ostavljale dogovorene znakove, sinjade, kako bi druge žene znale kamo je pojedina Šavrinka krenula.

Jaja su često mijenjale za sapun, petrolej, sol, šećer, rižu, konac, igle, gumbe, marame, pamučno platno i vunu za pletenje, a trgovina je u nekim slučajevima funkcionirala i na povjerenje. Siromaštvo je bilo veliko pa su žene pojedinim obiteljima dopuštale da im robu plate naknadno.

Šavrinke ni nakon povratka iz središnje Istre nisu imale puno vremena za odmor. Često bi već iste noći krenule prema Trstu, gdje su jaja prodavale na tržnicama, a stalnim kupcima dostavljale su ih i na kućni prag. Od zarađenog novca kupovale su sve što im je trebalo za kućanstvo (sol, ulje, petrolej i druge potrepštine) i ono što su naručivali ljudi iz istarskih sela.

Osim robe, prenosile su i vijesti. U vremenu kad nije bilo suvremenih komunikacijskih sredstava, njihovi redoviti dolasci bili su važna poveznica između udaljenih sela i gradskih središta. Iako se najčešće povezuju sa slovenskom Istrom, Šavrinke su bile itekako važne i za hrvatski dio poluotoka jer su upravo u selima oko Buzeta, Motovuna i Oprtlja nabavljale velik dio robe koju su prodavale u Trstu. Na području Ćićarije djelovale su i Ćićke, žene koje su se također bavile trgovinom i opskrbom.

Razvojem prometnica tradicionalni trgovački putovi izgubili su na važnosti. No Šavrinke nisu pale u zaborav. Danas su simbol ženske snage i snalažljivosti, a njihove životne priče čuvaju se kroz etnografska istraživanja, književna djela i kulturna događanja. Njima je posvećen i prekogranični projekt ”Šavrinke”, koji spaja kulturnu baštinu, lokalne proizvode i održivi turizam, a zajednički ga provode Hrvatska i Slovenija.