Znate li što su to imareti? Ovi simboli socijalne pravde i solidarnosti u muslimanskim zemljama i danas mnoge fasciniraju, a njihova povijest seže u davno 14. stoljeće

Siromaštvo je neizbježna stvarnost suvremenog svijeta, fenomen koji dominira raspravama na različitim razinama društva. Prema zabrinjavajućim statistikama, čak jedna petina svjetskog stanovništva preživljava s manje od jednog eura dnevno, što dovoljno govori o razmjerima ovog globalnog problema. Iako se mnogi, pa čak i institucije, siromašnih sjete tek nekoliko puta godišnje, kroz povijest su postojali brojni primjeri sistematičnog pristupa siromaštvu. Jedan od najzanimljivijih dolazi iz Osmanskog carstva i zove se Imaret, koncept javne kuhinje koji je pružao pomoć najugroženijima. Imareti su svakodnevno nudili osnovnu hranu, najčešće kruh i čorbu, onima kojima je bila najpotrebnija – siromašnima, učenicima i putnicima.

NOVI KONCEPT ZABAVEBili smo na prvoj "ničijoj svadbi": na njoj ne postoje mladenci i ne poklanjaju se kuverte, ali se fantastično jede, pije i pleše do jutra

Nastavi čitati

PRVI IMARETI POJAVILI SU SE U 14. STOLJEĆU

Imareti su bili sastavni dio većih kompleksa, poput džamija ili škola, te su financirani putem dobrotvornih zaklada, poznatih kao vakufi. Javne kuhinje u ovom obliku prvi su se put pojavile u davnom 14. stoljeću, a jedan od najranijih primjera je onaj koji je sagradio sultan Orhan I. u Izniku u Anatoliji. Orhan je bio poznat po svojim naporima u proširenju i učvršćivanju Osmanskog Carstva. Izgradnja ovog imareta, koja datira iz 1332. godine, bila je ključna u njegovim nastojanjima da osigura socijalnu pomoć i podršku siromašnima u tom području.

Orhanov imaret u Izniku bio je mnogo više od obične javne kuhinje. Predstavljao je mjesto gdje su ljudi dolazili po obrok, ali istovremeno i simbol dobročinstva i zajedničke brige, koji je inspirirao osnivanje sličnih institucija diljem Osmanskog Carstva. Povijesni značaj ovog imareta očituje se i u njegovoj arhitekturi.

GENERACIJA Z MIJENJA OBIČAJEZnate li što je to "suhi prosinac"? Blagdani bez alkohola novi su trend među mladima, čak polovica ih ne planira popiti ni kap ovog Božića

Nastavi čitati

Naime, građen je od kombinacije kamena i opeke, s elegantnim svodovima i kupolama koje su obložene pločicama. Iako je interijer bio skromno uređen, njegova funkcionalnost pružala je prijeko potrebnu zaštitu i obrok onima kojima je to bilo najpotrebnije. Tijekom vremena, imaret u Izniku je pretrpio značajna oštećenja, osobito tijekom Turskog rata za nezavisnost (1919-1922).

HRANA JE BILA STROGO REGULIRANA

Imareti su bili javne kuhinje koje su igrale ključnu ulogu u osmanskom društvu. U ovim ustanovama, distribucija hrane bila je strogo regulirana – unaprijed su bila određena pravila o tome tko ima pravo na obrok, koliko može uzeti i u kojem redoslijedu. Osim svoje humanitarne funkcije, imareti su bili i simbol carske moći i prestiža, te su služili kao alat za održavanje socijalne kohezije unutar carstva. Kroz stoljeća, ovi su objekti postali neizostavan dio urbanog krajolika u mnogim muslimanskim gradovima Osmanskog Carstva.

JEDAN OD RIJETKIH PREOSTALIH MINARETA DJELUJE U ISTANBULU

Danas je broj imareta značajno smanjen, no nekoliko ih je i dalje u funkciji. Jedan od rijetkih preostalih primjera je Mihrişah Valide Sultan Imaret u Istanbulu. Jedini je to imaret iz osmanskog razdoblja koji još uvijek djeluje. Osnovan 1792. godine, ovaj objekt i danas pruža besplatne obroke potrebitima, uključujući izbjeglice, siromašne obitelji i beskućnike. Svakodnevno se ovdje poslužuje gotovo 2.000 obroka, a rad ove ustanove uvelike se oslanja na donacije i humanitarni angažman.

HVALEVRIJEDAN OBIČAJ KOJIM TURCI DANAS NESEBIČNO POMAŽU BESKUĆNICIMA I SIROMAŠNIM SUGRAĐANIMA

Osim imareta koji su ostavili traga u povijesti Turske, još jedan divan običaj koji dolazi iz ove zemlje zove se “Askıda ekmek”, što u prijevodu znači “kruh na vješalici“. Iako se ova fraza na prvu može učiniti pomalo besmislenom, kada kažemo vješalice, nemojte misliti na vješalice za odjeću, ovaj sustav je malo drugačiji.

Ovaj hvalevrijedni običaj ima svoje korijene u islamskoj religiji, a u Turskoj se oko 99 posto stanovništva izjašnjavaju kao muslimani. Stvar funkcionira vrlo jednostavno: odeš u pekaru i platiš dvije štruce kruha, a uzmeš samo jednu. Prilikom plaćanja kruha, kažete osobi koja uzima novac da je jedan od njih “askıda ekmek”. Vaš kruh bit će zapakiran i obješen s drugima, a kad ljudi dođu tijekom dana i pitaju “Askıda ekmek var mi?” (“Ima li kruha na vješalici?”), mogu uzeti pogačicu besplatno.

Već dugi niz godina brojni građani redovito dolaze po besplatan kruh, pridržavajući se tradicije koja je duboko ukorijenjena u lokalnoj turskoj kulturi i religiji. Iako točan početak ove prakse nije poznat, vjeruje se da potječe još iz osmanskog doba, oslanjajući se na koncept “zekata”, jednog od temelja islamske vjere, koji naglašava važnost milosrđa.