Ovo su Freya i Jupi, terapijski psi koji s doktoricom Ivom pomažu djeci govoriti o problemima: “Da nema njih, mnogi ne bi ni došli u bolnicu”

Za pse kažu da su najbolja antistres terapija. Svega nekoliko minuta maženja s njima smanjuje napetost i popravlja raspoloženje. No u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu dvije vrlo posebne kujice imaju i puno ozbiljniju ulogu: one, naime, pomažu djeci da lakše progovore o svojim problemima i osjećajima s kojima se i odrasli često teško nose. To su Freya i Jupi, terapijski psi s kojima radi dr. sc. Iva Zečević, klinička psihologinja i zamjenica ravnatelja spomenute zdravstvene institucije. Freya je ženka pasmine njemački bokser, stara je dvije godine i dva mjeseca, dok je Jupi ženka pasmine border collie koja će uskoro proslaviti šesti rođendan. Obje kujice Ivini su obiteljski psi: žive s njom te su dio njezinog privatnog, ali i profesionalnog života.

”Ideja o njihovom uključivanju u terapiju rodila se iz želje da spojim svoje dvije velike ljubavi: ljubav prema psima i ljubav prema psihologiji, odnosno radu s djecom. Uz podršku Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet dobila sam priliku sama izabrati psa kojeg ću socijalizirati i školovati s ciljem da jednog dana položi ispit za terapijskog psa”, kaže nam dr. sc. Zečević. U tome je uspjela. I to dvaput.

Iako border collie nije uobičajen među terapijskim psima, Iva je htjela vidjeti kako će to funkcionirati s njezinom Jupi. Naime, ta pasmina poznata je po iznimnoj inteligenciji, što u nekim slučajevima može biti i dvosjekli mač. ”Jako brzo povezuju stvari i uče, čak i ono što možda ne biste željeli da znaju”, objašnjava nam naša sugovornica, koja u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež radi već 17 godina.

No nakon pažljivog odabira iz legla i temeljite socijalizacije, ključne u odrastanju psa jer on u tom razdoblju mora razviti pozitivne asocijacije na različite situacije i ljude s kojima će se kasnije susretati, Jupi je u ulozi terapijskog psa naprosto briljirala. Vrlo rano pokazala je naklonost prema djeci. Voli se maziti i ljudi su joj uvijek bili puno zanimljiviji od drugih pasa pa je ispit za terapijskog psa položila već s godinu i pol dana.

Ipak, određena pravila moraju postojati pa dr. sc. Zečević pažljivo bira djecu s kojom će Jupi raditi: onu koja će poštovati njezine granice. U terapiji s njom mali pacijenti rješavaju različite zadatke kojima vježbaju koncentraciju i praćenje uputa. Ova kujica posebno dobro reagira na hiperaktivnu djecu, ali i onu s emocionalnim poteškoćama, koja imaju traume ili su sklona samoozljeđivanju i suicidalnim mislima.

Mališani se uz Jupi puno lakše opuste, otvore i počnu pričati. Najmlađe posebno fasciniraju svi trikovi koje zna pa ih i sami žele ponoviti. A da bi u tome uspjeli, moraju pažljivo slijediti upute i biti potpuno koncentrirani, što je također dio terapije. Pas je tu da ih motivira, pogotovo kad treba razgovarati o neugodnim emocijama poput tuge, straha ili srama.

”Velik broj djece vjerojatno ne bi ni došao na terapiju da u nju nije uključen terapijski pas. Kad Jupi pritisne gumb povezan s riječju ‘tuga’, izvuče karticu ili donese plišanu igračku s figuricom koja predstavlja određeni osjećaj, takve aktivnosti često potaknu dijete da lakše progovori o vlastitim osjećajima. Cilj je da djeca nauče prepoznati emocije, regulirati ih i razviti samokontrolu”, objašnjava nam psihologinja.

Istodobno razvijaju i empatiju: brinu se o psu te uče razumjeti što mu odgovara, a što ne. U radu s Jupi i Freyom često se otkrivaju i zanimljive paralele između odgoja djece te ponašanja pasa. Primjerice, pri slaganju svojih puzzli, igračke u kojoj se pomicanjem različitih elemenata pronalaze skriveni keksići, pas pokazuje veliku upornost. Ne traži pomoć, nego sam pokušava riješiti zadatak.

”I tu je zanimljivo promatrati djecu kojoj roditelji pomažu čak i kad bi ona sama znala premostiti prepreku. S druge strane, ako dijete psu daje keksiće čak i ako nije riješio zadatak, on će brzo naučiti ignorirati naredbe jer zna da nagradu može dobiti i besplatno. To je vrlo slično situaciji kad roditelji pretjerano popuštaju djeci”, kaže nam sugovornica.

Još jedna zanimljiva terapijska aktivnost je tzv. poligon impulsa. Dijete psa dovede u jedan dio prostorije i naredi mu da legne. Zatim po podu posloži izazove, komadiće sira ili druge poslastice, ode na drugi kraj sobe i pozove psa, koji mora doći do djeteta, a da putem ne pojede ama baš ništa.

”Tu se lijepo vidi razlika između Jupi i Freye. Jupi će samo proći, gledajući u drugu stranu ili strop, kao da samu sebe štiti od iskušenja. Freya je drugačija, ona živi za zabavu i sklonija je riziku. Na poligonu će zastati kraj svake poslastice, kao da si misli: ‘Kako bih ja ovo rado pojela’. Mnogoj djeci takvo ponašanje vrlo je blisko jer se u njemu i sama prepoznaju.

No kad vide da se Freya, iako joj je teško jer je u iskušenju, ipak uspije kontrolirati i izvršiti zadatak, djeca požele slijediti njezin primjer. I to je odlična prilika za konstruktivan razgovor pa im ovu situaciju često usporedim s pisanjem zadaće: ako držiš mobitel pored sebe, teško ćeš mu odoljeti”, objašnjava dr. sc. Zečević.

Terapijski psi pomažu i u situacijama koje u djeci izazivaju nelagodu. Primjerice, mališani koji teško čitaju često razviju snažan otpor prema toj aktivnosti, pogotovo ako ih drugi stalno korigiraju. No taj strah uz pse nestane. Dijete legne kraj njih sa slikovnicom i čita im jer zna da ga ni Jupi ni Freya neće ispravljati. Slično je i s djecom koja su jako anksiozna, imaju selektivni mutizam ili teško razgovaraju s nepoznatim odraslim osobama.

Veliku ulogu u terapiji ima i fizički kontakt. Ponekad mali pacijenti koji su doživjeli traumu o njoj lakše govore ako im pas drži glavu u krilu. Kad su anksiozni ili napeti, puno im znači i kad Jupi ili Freya stave šapu na njih. To se najbolje vidi na vježbama opuštanja. Ako na strunjači leži i pas, djetetu se motivacija mijenja i ono puno brže usvaja tehnike disanja.

Freya i Jupi, glavne zvijezde ove naše priče, itekako se razlikuju po načinu rada. Freya ide 100 na sat, zabavlja je sam proces rada, zanimljivi su joj zvukovi, gumbi, aktivnosti… Ima bezuvjetno povjerenje u ljude i bez problema će se nasloniti na bilo koje dijete. Jupi je opreznija i analitičnija, vrlo promišljena te snažno motivirana hranom. ”Sve dok imate keksiće, za nju ćete biti jedina osoba na svijetu”, kaže dr. sc. Iva Zečević.

U psihologiji se to često objašnjava kroz dva sustava ponašanja: prvi traži nagradu i uzbuđenje, a drugi procjenjuje rizike i opasnosti. Freya pripada prvom, a Jupi drugom. Obje kujice osvojile su srca ne samo pacijenata, već i osoblja Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež. Jedno je sigurno: nemoguće je zatvoriti oči pred činjenicom koliko ovi psi znače djeci. To je prepoznao i njihov partner Pet Home Shop, koji se brine o njihovoj prehrani i zaštiti od ektoparazita. Freya i Jupi puno su više od običnih pasa. One djeci pomažu napraviti taj prvi, često i najteži korak: progovoriti o onome što ih najviše boli. I za to im dugujemo jedno veliko hvala.