Na imanju koje je njegov djed kupio od barunice Darko je uredio kupalište idealno za ljetne vrućine. Vodi i OPG i restoran

Ja sam dijete Dobre, kaže Darko Grdunac. Uz tu je divnu rijeku bio vezan još u djetinjstvu, ali je i cijeli kasniji život ispleo oko nje, na njezinim obalama u Jaškovu, nedaleko Ozlja. Kao mali znao je svaki kamen u rijeci, danas pak svojim gostima, na svom imanju i OPG-u, omogućuje da se i sami upoznaju s tom riječnom ljepoticom: nudi im kupanje na kupalištu koje je uredio, susret s bogatom povijesti imanja, a naposljetku i riblja jela te domaću janjetinu u restoranu nesvakidašnjeg imena za hrvatsko kopno, Papalina.

No, počeci ovog riječnog carstva sežu u doba Darkova djeda. Upravo je on 1942. godine kupio posjed od barunice Elizabete von Hunolstein. “To je bilo logističko imanje barunije koja je bila smještena u Jaškovu, tamo gdje se danas nalazi centar za rehabilitaciju. Tu je bio slap, mlin na kamen, trgovina, kovačnica, gostionica i kolarnica…”, objašnjava Darko.

I sam se, još iz svojih dječačkih dana, sjeća kovačnice, kao i toga da su njegovi mama i tata na mjestu gdje je nekada bila gostionica otvorili vlastiti ugostiteljski objekt. Na istom tom mjestu danas on vodi restoran Papalina, otvoren 1994. godine. Ugostiteljsku crtu naslijedio je, mogli bismo reći, od majke koja je vodila gostionicu, a poljoprivrednu od oca. Uvijek su radili kao obitelj, kaže.

Tako je i danas. Osim restorana, 2005. godine osnovali su OPG. Nekada su imali krave i ovce, danas imaju samo ovce, njih oko 300. Isto tako, Darko je 2009. godine obnovio i jednog od najočitijih svjedoka prošlosti imanja, dotrajali Matin mlin te na njemu mljeo brašno. Trenutačno je mlin, kaže, u kvaru i ne radi. Isto tako, u sklopu imanja je uredio i kupalište na samoj rijeci, no o tome malo kasnije.

Za početak ‘idemo’ do restorana. Darko sam kaže da je ime, Papalina, malo čudno za kontinentalni dio Hrvatske. “Uvijek sam razmišljao što i kako, ali s nečim moraš krenuti. Lako je otvoriti, ali što ćeš kuhati? I onda sam si razmišljao da će tu ribicu netko uvijek pojesti pa sam krenuo s ribom. U ponudi imamo i šarana, pastrve, smuđa. Lignje moraš imati, a ribice, papaline, su obavezne”, kaže.

U ponudi, naravno, imaju i mesna jela, i to roštilj te domaću janjetinu. Nju nude vikendom, a općenito vole i cijene kada im se gosti unaprijed najave. „Volimo da nam se, kad netko dolazi, najavi… Svi iz kuće radimo, supruga, mama, dva sina, i želimo održati neku kvalitetu. Čak nas toliko kvantiteta ne zanima jer kada ima previše ljudi, kada je velika gužva, nemamo kapaciteta. Zato svima govorimo najavite se, onda nam je puno lakše jer se možemo unaprijed pripremiti. U tjednu nije problem, ali vikendima zna biti, a ne želimo biti u situaciji da ljudima moramo govoriti da ih ne možemo primiti. Uvijek je bolje najaviti se jer onda možemo fino i kvalitetno sve napraviti”, objašnjava Darko.

Osim janjetine, i dio povrća koje se može naći na jelovniku njihova restorana također je njihovo vlastito, domaće. „Imamo i svoje povrće, nemamo sve, ali neki dobar dio imamo. Primjerice, krumpir, a uvijek se nađe paradajza, blitve, salate…”, govori.

No, osim mlina i restorana, Darko je uredio i kupalište. Zahvaljujući ovoj kombinaciji, kupalište i restoran, na njegovu imanju se može provesti i više vremena. Sve se veže jedno uz drugo, kaže Darko, a restoran se nalazi kojih 50 do 60 metara od mlina i rijeke. Imaju i terasu sa stolovima te klupe.

Kupači i posjetitelji općenito se mogu opustiti na livadi uz rijeku, naručiti hranu ili piće, pokupiti ih u restoranu te u njima uživati na plaži, ili pak mogu doći na terasu i u sam restoran. Darko i njegova obitelj održavaju kupalište, odnosno kose livadu, a postoje i stepenice za ulaz u rijeku. On osobno, kaže, nema potrebu širiti se već će to ostati na djeci ako ona budu htjela. I ovako ima dovoljno posla i neprestano su u nekim radovima, govori svestrani Darko. On je, naime, završio školu za konobara, majstorski ispit za kuhara, a školovao se i za trgovca. Studirao je politologiju, a 1990-ih bio je mobiliziran u policiju te doživio tešku prometnu nesreću… Prošao je sve i svašta, no na kraju je ostao doma, kaže. Uz rijeku Dobru, kao konstantnu njegova života.

“Rijeka Dobra je žila kucavica ovog kraja. Sve to Dobra veže, pa i onaj dio koji je malo dalje. I oni koji su tri, četiri kilometra dalje, svi su vezani uz Dobru. Da nema te rijeke, bilo bi to ne tužnije, nego inertnije. Ovako se ipak nešto događa oko te rijeke. Ja sam dijete Dobre, bio sam stalno kao dijete u Dobri, znao svaki kamen pa ima tu i neke nostalgije”, govori Darko.