Opustošeni dvorac obrastao u bršljan bio je jedan od najljepših u Hrvatskoj: u njemu je odmarao ban Jelačić, održavali su se raskošni balovi, a onda je prepušten propadanju

Dvorci i utvrde, nekadašnje rezidencije velikaša, kraljeva i banova, u većini su zemalja prvoklasna turistička atrakcija. Ta tko ne voli vidjeli kako su oni bogati živjeli nekad? I Hrvatska se može pohvaliti brojnim prekrasnim dvorcima, poput Trakošćana ili Velikog Tabora, koji se mogu posjetiti i turistički su uređeni. To se nažalost ne može reći za dvorac Bosiljevo, nekad raskošnu utvrdu nedaleko od Karlovca koji bi, da nije zanemaren, bio jedan od najljepših u zemlji.

Dvorac Bosiljevo udaljen je oko 20 kilometara od Karlovca, nedaleko od autoceste A1 koja povezuje Zagreb s Jadranskom obalom. Njegova je povijest bogata i burna i danas se smatra jednim od najvažnijih spomenika hrvatske kulturne baštine. Nažalost, u lošem je stanju. Zidovi nagriženi zubom vremena, pokradeni prozori i vrata, kao i sve iz dvorca što se moglo ikako upotrijebiti, bršljan koji polako osvaja fasadu i nekad prekrasan vrt koji je danas obrastao u korov. To je njegova stvarnost danas.

Dvorac Bosiljevo prvi put se spominje u dokumentima iz 15. stoljeća, iako je vjerojatno izgrađen i ranije kao utvrda. Kao graditelji se spominju Frankopani. Smješten na strateškoj poziciji, dvorac je bio od velike važnosti za obranu od Osmanlija tijekom njihovih napada na Hrvatsku u ranom novom vijeku. Dvorac je imao oblik čvrste, utvrđene građevine koja je pružala sigurnost tadašnjim stanovnicima, a dodatno je nadograđivan i proširivan tijekom stoljeća.

“Stara bosiljevska utvrda smještena je na stijeni koja se sa sjeveroistočne strane strmo ruši do malog izvora iz kojeg teče potočić kroz ravnicu do svog ponora ispod sela Korenići. Davno nekada tu je bilo i veliko jezero koje je danas samo močvara. Oko dvorca se nalazi sačuvani park koji je od 1974. godine zaštićeni spomenik hortikulturalne arhitekture,” navodi se na stranici općine Bosiljevo.

Kroz stoljeća, dvorac Bosiljevo je bio dom različitim plemićkim obiteljima i svjedok važnih povijesnih događaja. Jedan od najpoznatijih vlasnika bio je ban Josip Jelačić, hrvatski nacionalni junak i vojskovođa iz 19. stoljeća, koji je dvorac Bosiljevo koristio kao svoj ljetnikovac. Obitelj Jelačić koristila ga je i kao mjesto okupljanja te je značajno pridonijela obnovi i proširenju dvorca. Nakon obitelji Jelačić, dvorac je mijenjao vlasnike, a s vremenom je izgubio na strateškoj važnosti te je postupno počeo propadati.

Nakon Drugog svjetskog rata, dvorac je nacionaliziran i korišten za različite svrhe, uključujući skladištenje i stambeni prostor, a stariji stanovnici Bosiljeva pamte da su se u njima održavali i plesovi za mlade. Danas je gotovo ruševina, zamrznut u vremenu, zatvoren za posjetitelje. Kako navodi stranica Blaga i misterije, koja je napravila veliki istraživački članak o dvorcu, zadnji je put u stvarnoj upotrebi bio 1980. godine kad je služio kao vojarna i ugostiteljski objekt.

Unatoč povremenim inicijativama za obnovu, do sada nije bilo dovoljno sredstava i angažmana za ozbiljniju rekonstrukciju. Kako vrijeme prolazi, njegovo je stanje sve lošije i za obnovu treba sve više novca. Kompliciranu priču o prebacivanju odgovornosti možete pročitati u opsežnom tekstu na stranici Blaga i Misterije, a o velikoj pljačku dvorca u eseju na KA portalu. Iako je dvorac Bosiljevo zatvoren za posjetitelje, iskoristite priliku kad ste u prolazu da ga pogledate izvana jer su obrisi nekadašnje ljepote itekako još vidljivi.