Najveći trg u Dalmaciji ne nalazi se u Splitu! Ponos je grada koji krije najstarije javno kazalište u Europi i jedinstveni arhipelag

Hvar. Ta četiri slova u većini ljudi budi pomisao na more, sunce, lavandu, kamene mediteranske uličice i finu dalmatinsku hranu. Najsunčaniji hrvatski otok poznat je daleko izvan granica naše zemlje i dijeli ime s najvećim i najpoznatijim mjestom na njemu. Grad Hvar prava je škrinja s blagom, i to nije samo fraza. Ovdje se nalaze neki od najljepših kutaka u Dalmaciji, povijesne građevine, šetnice, ljetnikovci… Mogli bismo provesti sate samo lutajući njegovim uličicama, a ovo su mjesta koja bi zaista bilo šteta propustiti.

Trg svetog Stjepana u Hvaru, na istoimenom otoku, najveći je u Dalmaciji i jedan od većih na Mediteranu. To mu je službeno ime, no puno ćete češće čuti da ga mještani zovu jednostavno Pjaca. Nekad je na njegovom mjestu bila duboka uvala, koja je postepeno zasipavana, sve dok nije poprimio današnje dimenzije. Prostor trga nekad je dijelio dva utvrđena grada, Grode na sjeveru i Burga na jugu.

„Pjaca je do 15. stoljeća već bila formirana, s katedralom na istoku i morem na zapadu. U početku je bila šira od današnje. No, s vremenom se zbog manjka prostora unutar utvrđenog grada grade kuće na sjevernom dijelu Pjace, ispred gradskih zidina,“ stoji na stranici TZ Hvara. U potpunosti je popločan još u 18. stoljeću, 1780. godine. U njegovom središtu sve do danas stoji komunalni bunar iz 1520. godine.

Oko glavnog hvarskog trga nalaze se neke od najvažnijih gradskih znamenitosti. Jedna od njih je svakako katedrala svetog Stjepana, pape i mučenika, koja status prvostolnice ima od 13. stoljeća. Tu je i Gradska lođa, koja je nekad služila kao mjesto okupljanja i javnih događanja. Uz nju se nalazi satna kula, jedan od važnih povijesnih simbola grada.

Na otoku je davne 1612. godine sagrađeno i prvo javno kazalište u Europi, koje se također nalazi na glavnom hvarskom trgu. Ono je stoljećima njegovalo glazbu, ples i dramsku umjetnost i obogaćivalo život na cijelom otoku. Kazalište je dao izgraditi knez Petar Semitecolo na prvom katu Arsenala u središtu povijesne jezgre grada Hvara. Iznad ulaznih vrata kazališta uklesan je natpis: “ANNO SECVNDO PACIS MDCLXII”, što u prijevodu znači “Druge godine mira 1612.”

U vremenu kad je pristup kazalištu i kazališnoj umjetnosti bio rezerviran isključivo za pripadnike plemićkog staleža, ovaj otočki grad dobio je kazališnu ustanovu koja je s jednakim gostoprimstvom prihvaćala i odgajala generacije obaju staleža, piše stranica Nova Akropola. Pritom treba imati na umu da, izuzev dva talijanska kazališta koja su za razliku od hvarskog bila privatna, a ne javna, uređene i natkrivene kazališne zgrade nisu niti postojale u Europi.

Baš poput nekog brižnog čuvara, nad gradom Hvarom i okolnim arhipelagom već više od 500 godina bdije velebna tvrđava debelih, kamenih zidova. Tvrđava Španjola, koju Hvarani zovu Fortica, simbol je grada, pa čak i cijelog otoka. I njegove duge, bogate i često burne prošlosti. Jedna je to od najljepših i najočuvanijih utvrda na Jadranu, strateški smještena na sto metara visokom brdu sa sjeverne strane grada. Danas je zaštićena kao kulturno dobro Hrvatske.

Do Fortice možete doći automobilom ili pješke. Njena je službena adresa Ulica biskupa Jurja Dubokovića 80, no ne možete se izgubiti, samo pratite cestu koja vodi u brdo. Odučite li voziti, možete parkirati tik pred tvrđavom. Dakako, pod pretpostavkom da nije špica sezone i da ćete se za mjesto morati boriti s drugim turistima. Ljepše je možda do nje prošetati, za što će vam iz centra mjesta trebati 15-20 minuta. Kad prođete glavna gradska vrata, put će vas dalje voditi uzbrdo kroz ulice omeđene starim kamenim kućama koje mirišu na mediteransko bilje. Pogled koji će vas dočekati na vrhu zaista oduzima dah. Grad kao na dlanu i morska pučina po kojoj su razbacani zeleni Pakleni otoci….

Hvar ne bi bio Hvar bez svog arhipelaga. Pakleni otoci, po mnogima najljepši dio Jadranskog mora, smješteni su u neposrednoj blizini grada, od kojeg ih dijeli tek uski kanal, a mogu se pohvaliti s čak 2718 sunčanih sati godišnje. Njihovoj ljepoti dolaze se diviti turisti iz svih krajeva svijeta pa je more koje ih okružuje svakog ljeta prepuno luksuznih jahti, jedrilica, izletničkih brodova i malih barki, a kupači kao da se natječu tko će otkriti najskrovitiju i najveličanstveniju uvalu.

No Paklinski ili Pakleni otoci puno su više od turističke atrakcije i hita na društvenim mrežama. Osim što su od 1968. zaštićeni u kategoriji značajnog krajobraza, ujedno su i dio europske ekološke mreže Natura 2000, što dovoljno govori o važnosti njihovog prirodnog bogatstva. Skupinu čine otočići Dobri, Gojca, Jerolim, Marinkovac, Paržanj, Planikovac, Pokonji dol, Stambedar, Sveti Klement, Travna, Vlaka, Vodnjak Mali, Vodnjak Veli, Gališnik, a tu su i dva istoimena Borovca. Najveći je Sveti Klement, na kojem se nalazi i proslavljena Palmižana.

Iako su vraški lijepi, Pakleni otoci nemaju ama baš nikakve veze s paklom. Jer ime su zapravo dobili po paklini, vrsti borove smole koja se koristila u brodogradnji, ali i kao lijek za natečenja i nagnječenja kod ljudi i životinja. Kao posljedica lokalnog dijalekta, točnije zbog iskrivljavanja riječi paklina, ova rajska skupina stoga se naziva i Paklenim otocima.

Smješten uz more, hvarski Franjevački samostan čuva vrijednu zbirku umjetnina i knjiga. Posebno je poznat po velikoj slici Posljednje večere iz 17. stoljeća. U staroj jezgri zanimljiv je i Benediktinski samostan, poznat po jedinstvenoj tradiciji izrade čipke od vlakana agave. Hvarska čipka uvrštena je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.

Jedna od atrakcija Hvara je i Ljetnikovac Hanibala Lucića. Rodna kuća jednog od najznačajnijih hrvatskih renesansnih književnika svjedoči o bogatoj kulturnoj baštini Hvara. Hanibal Lucić autor je poznate drame „Robinja“, prvog svjetovnog dramskog djela u hrvatskoj književnosti.

Možda znate da su hrvatski izumitelji osmislili padobran ili torpedo, ali jeste li znali da se jedan Hrvat domislio najuspješnije, nepogrešive i najrasprostranjenije metode utvrđivanja identiteta? To je Ivan Vučetić, osoba koja je zaslužna za opremu za uzimanje otisaka prstiju, a potječe upravo s Hvara. U kući u kojoj je odrastao bio je postavljen zanimljiv postav. Za njega trenutno nema informacija da je otvoren, no svejedno se prošetajte do Ulice Kroz Burak 39 i pogledajte mjesto na kojem je rođen hrvatski genij.