Raj na zemlji na samo sat i pol od Zagreba! Izvor koji nazivaju najljepšim u Sloveniji idealna je destinacija za bijeg u prirodu

Nazivaju ga ponekad najljepšim izvorom Slovenije… Ne znam je li to doista tako (Slovenija je doista nevjerojatna), no ono što nas je dočekalo tog dana, na izletu u tu državu, nazvala bih najljepšom apstraktnom slikom, onakvom kakvu samo priroda može naslikati… Kako drugačije opisati nevjerojatnu stijenu i njezine utore, presjeke i šare te njihov odraz u izvorskom jezercu odmah ispod njezina sivila, koje zatim prerasta u rijeku nevjerojatno intenzivne i neobično plave boje. Izvor rijeke Krupe kod Semiča u Sloveniji doista je nadnaravno lijepo mjesto.

Najbolje od svega, blizu je! I idealno za jednodnevni izlet u Sloveniju, pogotovo ako živite u glavnom gradu Hrvatske. Do Semiča u Beloj krajini, u čijoj se blizini izvor rijeke Krupe nalazi, trebalo nam je najviše sat i pol vožnje automobilom, odnosno 100-tinjak kilometara, a dočekalo nas je sve ono po što smo voljni potegnuti i mnogo dalje – nevjerojatna priroda u kojoj poželiš ostati, mir i boje koje liječe dušu i na kraju, u jednoj od brojnih gostilni u široj okolici, hrana koja vraća život u kosti.

Na izvor rijeke Krupe, ili kako na slovenskom kažu “izvir reke Krupe”, naišla sam slučajno, istražujući Belu krajinu. Nisam ga na prvu, čitajući, doživjela kao jedan od najpopularnijih lokaliteta u toj regiji, no kasnije sam pročitala da slovi za takav. No, nije to bilo presudno. Vidjevši fotografiju 30 metara visoke te 50 metara široke stijene, nešto me jednostavno povuklo. Prvom prilikom bili smo u automobilu, s prijateljima, i proveli jedan od onakvih dana radi kakvih se živi: bezbrižan i lijep, kad si veselo kao malo dijete…

Razlog je – naravno – priroda. Iako dolazak na izvor može biti dio duže šetnje (on je dio hiking staze Lebica-Krupa), mi smo bili lijeni. Do izvora smo došli praktički automobilom, vodeći se uputama s Google Mapsa te isti ostavili na parkiralištu udaljenom svega par minuta hoda od izvora, na koji ukazuje i nekoliko putokaza. Dakle, svega nekoliko stotina metara od automobila dočekao nas je prvo pogled na jarko zelenilo, a onda – nakon što smo se spustili u njega – i sam pogled na izvor. Očarava. Doslovno. I ovako na prvu, a kamoli kad ga još dublje upoznaš.

Izvor rijeke Krupe slovi za jedan od najjačih u Beloj krajini. Nalazi se u istoimenom selu, Krupa, udaljenom od Semiča svega četiri kilometra. Sama rijeka izvire ispod goleme zanimljive stijene iz nekoliko krških izvora i formira sedam metara duboko jezero, na čijoj smo površini primijetili mreškanje, a zatim i rijeku. Sama rijeka najveća je volumenom u Beloj krajini, a temperatura joj je oko 10 stupnjeva Celzijevih. Izvor se hrani vodama iz obližnjih brda Kočevski Rog, Radohe i Gorjanci.

Nakon dva i pol kilometra rijeka Krupa ulijeva se u rijeku Lahinju, a na tom je svom putu izdubila oko 20 metara duboki i u prosjeku 60 do 90 metara širok kanjon. Visinska razlika između njezina izvora te ušća jest šest metara, dovoljno za rad mlinica i pilana, a sam izvor predstavlja i važno nalazište pećinske školjke Jalžićeva kongerija.

Iako smo mnogo vremena proveli tamo, kod izvora, na kraju smo se otisnuli i na šetnju, što toplo preporučujem. Riječ je o jednoj od onih koja je idealna i za obitelji s malom djecom, koja nisu vična dugom hodu. Naime, kojih ni pet minuta šetnje od izvora dočekat će vas viseći most i ‘prebaciti’ na drugu stranu rijeke, gdje se odmah – samo malo uzbrdo – nalazi i malo odmorište, odnosno klupica s maketom rijeke Krupe.

No, vrijedi produžiti i dalje uz rijeku, do arheološkog nalazišta po imenu Judejska hiša. Ono je od makete udaljeno 25 minuta hoda, odnosno pola sata od samog izvora rijeke Krupe. Riječ je o jedinom poznatom paleolitskom nalazištu u Beloj krajini, a nalazi se u špilji koju je nekad davno izdubila sama Krupa. U špilji su pronađena kamena oruđa, ali i zdrobljene životinjske kosti. Ti su nalazi stari oko 12 tisuća godina.

Iako šira okolica obiluje ugostiteljskim objektima, gostilnama, svakako preporučujemo da ne žurite i da pronađete neko mjesto uz rijeku i uživate u njezinoj ljepoti. Boja njezine vode doista je neobično plava, predivan je prizor u kombinaciji s jarko zelenom, a kamoli patkicama. Iako je većinom sasvim tiha, mjestimično će, ispod mostova, ‘zatutnjati’, a nas je u šetnji pratio i niz rascvjetalog bilja. Začudo (a možda čak i ne s obzirom na to da je vremenska prognoza te subote bila pomalo upitna), cijelo smo vrijeme izvor te prelijepu rijeku, koja je još 1997. godine proglašena i prirodnim spomenikom te zaštićenim područjem, imali samo za sebe.