Znate li da i Hrvatska ima svoje ružičasto jezero? Ovo čarobno mjesto u Dalmaciji podsjeća na daleke egzotične destinacije

Mala Solina i Velika Solina, dva čarobna slana jezera smještena u neposrednoj blizini Šibenika, nedaleko od naselja Zablaće i impozantne tvrđave sv. Nikole, ubrajaju se među najneobičnije i najljepše prirodne fenomene ovog dijela Hrvatske. Iako su skrivena od užurbanih turističkih ruta, njihova ljepota i osebujnost osvajaju svakoga tko ih otkrije. Malo je onih koji zaista znaju da se ovdje, tik uz kristalno čisto more i prekrasan Krešimirov grad, skriva svijet posve drugačiji od onoga na koji smo navikli…

Posebno je fascinantno jezero Mala Solina, koje svoj jedinstveni izgled duguje prirodnim procesima i organizmima koji u njemu obitavaju. Naime, njegova ružičasta boja, koja ostavlja dojam kao da je riječ o prizoru s neke egzotične daleke destinacije, rezultat je djelovanja mikroalge Dunaliella salina, halobakterija te sitnih rakova koji žive u visokosalinitetnim vodama. Upravo ta neobična kombinacija čini ga pravim prirodnim draguljem i rijetkom pojavom na ovim prostorima.

Velika Solina, njegovo veće „sestrinsko“ jezero, jednako je zanimljivo, a zajedno čine skladan prirodni par koji se savršeno uklopio u krajolik Mediterana. Nekada su jezera bila povezana s tradicionalnom proizvodnjom soli, što im je donijelo i sama imena, dok danas privlače znatiželjne putnike, fotografe i ljubitelje prirodnih fenomena.

Šibensko priobalje oduvijek je imalo uvjete pogodne za proizvodnju soli, koja je stoljećima bila jedan od najvrjednijih proizvoda Mediterana. Iako se vjeruje da je solarstvo na ovim prostorima postojalo i prije 13. stoljeća, prvi pisani tragovi spominju solane Babić prilikom osnivanja Šibenske biskupije. Najznačajnije su bile one u Morinju i Zablaću.

Solana Morinje je radila do 16. stoljeća, a Zablaće do 18. stoljeća, piše Neovisni novinski portal. Njihova povijest svjedoči o usponima i padovima kroz političke i trgovačke prilike, ali i o vremenu kada je sol bila bijelo zlato zbog kojeg su se sklapali ugovori, osnivala naselja i vodili ratovi.

Nakon što su u 18. stoljeću solane utihnule i prestale s radom, ova jezera dobila su novu ulogu, najprije su služila kao ribnjaci, a danas su pretvorena u mirnu izletničku oazu i prirodno utočište brojnih ptica. Okružena šašom i obavijena spokojem, podsjećaju na umanjenu verziju Vranskog jezera, ali s posebnom čarolijom vlastitog identiteta. Kada smo ih posjetili, oko nas nije bilo mnogo ljudi, pa smo bez žurbe mogli upijati tišinu i promatrati kako priroda ovdje diše svojim ritmom.

U neposrednoj blizini jezera smjestila se i jedna od najljepših tvrđava na cijelom Mediteranu, tvrđava svetog Nikole. Podignuta u 16. stoljeću na otočiću Ljuljevcu, na mjestu nekadašnjeg benediktinskog samostana, stoljećima je čuvala ulaz u šibenski kanal i grad branila od neprijatelja s mora. Zbog nje Šibenik nikada nije bio napadnut s morske strane, a njezin prepoznatljivi trokutasti oblik i moćni bedemi i danas oduševljavaju posjetitelje.

UNESCO ju je 2017. uvrstio na popis svjetske baštine kao jedinstven primjer venecijanskog renesansnog fortifikacijskog graditeljstva. Danas je tvrđava ponos Šibenika i nezaobilazna postaja svakome tko želi doživjeti spoj povijesti, mora i arhitekture na jednom mjestu.