Kameni dvorac na jugu Hrvatske izgrađen je u samo devet mjeseci i to prije 462 godine! Ponos je otočića kojem je donio i titulu najjedinstvenije ponude na Jadranu

Kad kažemo kraljević Elafita, zna se da mislimo na rajski Šipan. Ta otočna oaza u neposrednoj blizini Dubrovnika upisana je u Guinnessovu knjigu rekorda jer, pazite sad, ima najveći broj maslina po četvornom metru! Posljedica je to ne samo višestoljetne tradicije, već i činjenice da na ovom malom otoku postoje izvori pitke vode. Iako ima samo dva naselja, Šipansku Luku i Suđurađ, ovo potonje poznato je po tome što se upravo ondje nalazi ljetnikovac Vice Stjepovića-Skočibuhe, jedini potpuno sačuvani ladanjski objekt te vrste u Lijepoj našoj, ujedno i zaštićeni spomenik kulture u Republici Hrvatskoj.

Građen je od veljače do prosinca 1563. godine i prostire se na 800 metara kvadratnih, dok mu pripadajuće zemljište zauzima površinu od čak 3000 m2. Prvi vlasnik ovog velebnog zdanja bio je najveći dubrovački brodograditelj Vice Stjepović-Skočibuha, koji je ljetnikovac, navodno zbog obiteljskih nesuglasica, podignuo istočno od očevog dvorca.

Vice je bio čovjek ispred svog vremena, jedan od najuglednijih predstavnika trgovačkog staleža iz tog doba, oličenje uglednog, kulturnog, bogatog i radišnog pučanina. Impresivnu ljetnu rezidenciju dao je izgraditi na mjestu koje je nekoć bilo brodogradilište. Materijal za gradnju iste dopremao je iz Kupara, naselja u općini Župa dubrovačka, zidari su bili iz Gruža, veći dio kamena za građu dolazio je s otoka Korčule, a manji dio iz susjedstva.

Veći objekt, jednokatnica od fino obrađenog kamena, bila je namijenjena obitelji koja je ondje i stanovala. Manju kuću koristio je obiteljski redovnik, a kapelica uz južni dio obiteljske zgrade bila je posvećena sv. Tomi, što je, prema riječima iz Vicine oporuke, uspomena na njegovog oca.

Sve u svemu, čitav kompleks, koji je u potpunosti završen krajem 16. stoljeća, obuhvaćao je obiteljsku kuću, dvije kule na tri kata, koje su služile za obranu od gusara, prednji i stražnji vrt sa šetnicom pravokutnog oblika, crkvicu sv. Tome, lože (glorijet), mlinicu, cisterne u kući i kuli, spremišta, paviljon na teraci, most te utvrđeni ulaz.

U ljetnikovcu se nalaze renesansni pravokutni kamin s očuvanom štuko-dekoracijom nape, što je izuzetak na dubrovačkom području, elegantni renesansni kameni umivaonik reljefno oblikovanih rubova i raritetan primjer jedinog sačuvanog drvenog balkona (balatur nad stubištem ograde lože) na području Mediterana iz 16. stoljeća.

Ljetnikovac ima sve karakteristike dubrovačke ladanjske arhitekture i jedini je potpuno sačuvani ladanjski objekt te vrste u Hrvatskoj. Tijekom 2000-tih bio je u funkciji muzeja, a 2003. Hrvatska turistička zajednica dodijelila mu je nagradu ”Plavi cvijet”, proglasivši ga najjedinstvenijom turističkom ponudom na Jadranu.

Ovo impresivno zdanje, okruženo prekrasnim vrtovima u kojima mirišu limuni, mandarine, naranče, šipak, ružmarin, oleandri i palme, odnedavno je u vlasništvu dviju obitelji iz Australije, ali podrijetlom iz Hrvatske, koje su, kako je proljetos pisao Dom i dizajn, ”svojoj djeci htjeli omogućiti da i ona budu povezana sa svojim korijenima i prigrle sve čari Lijepe naše”.