Najveće jezero u Sloveniji jednom godišnje doslovce nestane: njegovo dno tad se pretvori u livadu na kojoj pasu životinje

Zeleno srce Europe nije nadimak koji je Slovenija dobila slučajno. Iako malena, ta zemlja puna je prirodnih fenomena, od alpskih vrhova i tirkiznih rijeka do golemih špilja i netaknutih šuma. No među tim ljepotama posebno se ističe Cerkniško jezero, jedno od najvećih povremenih jezera u Europi koje se puni i prazni prateći ritam prirode. Pojavljuje se svake godine u južnom dijelu krškog Cerkniškog polja usred Dinarskih Alpa, između Javorničkih planina s jedne strane (1268 m) te Bloške visoravni i Slivnice s druge (1022 m). U sušnom dijelu godine jezero nestaje pa se ondje može šetati, a inače i veslati, loviti ribu, kajakariti…

Ovo čudo prirode u jugozapadnoj Sloveniji vidljivo je oko osam mjeseci godišnje. U normalnim uvjetima ima površinu od 22 kilometra kvadratna, a kad mu vodostaj poraste, ona iznosi oko 26 kilometara kvadratnih. U prosjeku je duboko 6,1 metar, no na nekim mjestima i do desetak metara. Kad je puno, Cerkniško jezero najveće je u čitavoj Sloveniji.

Prvi put spominje se još u antici, kad ga je grčki geograf Strabon u svojoj ”Geografiji” nazvao močvarom Lugeon, no na kartama Europe pojavljuje se tek od 15. stoljeća. U studenom 1687. godine kranjski polihistor Janez Vajkard Valvasor prvi je istraživao njegovo funkcioniranje, što mu je osiguralo članstvo u Kraljevskom društvu u Londonu.

Važnost povremenog Cerkniškog jezera nadilazi granice Slovenije. Danas je ono, s Rakovim Škocjanom i Križnom jamom, proglašeno međunarodno važnim močvarnim područjem, a dio je i mreže Natura 2000. Osim što je dom brojnim biljnim vrstama, iznimno je važno i za divlje životinje. Ondje se, naime, gnijezde mnoge ptice: dosad je evidentirano čak 276 vrsta, od kojih su mnoge ugrožene.

Ovo čudo prirode orijentirano je u dinarskom smjeru, od sjeverozapada prema jugoistoku. Najveće naselje na granici jezera je Cerknica, smještena na sjevernoj strani. Samo jezero dugo je 10,4 i široko 4,7 kilometara, a s podzemnim rezervoarima ili špiljama ”komunicira” kroz brojne otvore.

Ljeti, kad su oborine slabe, jezero se potpuno isprazni. Njegovo dno tad prekrije bogata vegetacija i ono postaje prostrana livada na kojoj pasu životinje. No kad počnu padati obilne jesenske kiše ili kad se u proljeće topi snijeg, ono vrlo brzo vraća svoj uobičajeni volumen.

Jezero može poplaviti čitavo Cerkniško polje kad je dotok vode u njega veći od otjecanja iste. Tad mu površina naraste do 38 kilometara kvadratnih. A voda u Cerkniško jezero stiže podzemnim putevima s Bloške i Vidovske visoravni, iz Loške doline i ispod Javorničkih planina.

Jedini površinski dotok je rijeka Cerkniščica. Jezero je bogato i ribom, koja nestaje i vraća se s vodom. Vladarica podvodnog svijeta je štuka, a tu su i crvenperke, šarani, grgeči, potočne pastrve… Ljudi su od pamtivijeka bili čvrsto povezani s Cerkniškim jezerom. Oko njega se živjelo još u kameno doba. Generacije vrijednih ruku pomogle su oblikovati karakterističan krajolik na vlažnom tlu jezerskog bazena i održavati poplavne livade, koje su i danas stanište mnogim ugroženim biljkama te životinjama.