Mali grad u Slavoniji imao je svoj novac prije više od 770 godina! Vrijedio je diljem Europe, a srebrnjak je krasio motiv kune

Kad se danas prošećete središtem Pakraca, teško je zamisliti da je upravo ondje prije gotovo osam stoljeća nastajao novac kojim se trgovalo daleko izvan granica tadašnje Slavonije. No sredinom 13. stoljeća u tom malom gradu u današnjoj Požeško-slavonskoj županiji djelovala je prva poznata kovnica novca na hrvatskom prostoru, mjesto na kojem je nastajao slavonski banovac: jedna od najljepših srednjovjekovnih kovanica ovog dijela Europe, srebrnjak iznimne kvalitete koji je zbog svoje vrijednosti bio cijenjeno platežno sredstvo i izvan tadašnjih hrvatskih zemalja.

Prednju stranu krasila mu je kuna u trku, motiv po kojem će više od sedam stoljeća poslije ime dobiti hrvatska valuta. Ista životinja nalazi se i na grbu grada Pakraca te grbu Slavonije. Pakračka kovnica prvi put spominje se u povelji kralja Bele IV. iz 1256. godine pod latinskim nazivom camera de Puchruch. Iako je to prvi sačuvani pisani trag o njezinom postojanju, smatra se da je radila i ranije. Koliko dugo, nije poznato.

Kuna u trku bila je smještena između dviju šesterokrakih zvijezda, a izbor te životinje nije bio slučajan. Njezino krzno bilo je iznimno vrijedno i dugo se koristilo kao sredstvo plaćanja: jedan od važnijih poreza nekoć se nazivao marturina, odnosno kunovina, a plaćao se baš kuninim krznom.

Na naličju kovanice nalazio se dvostruki križ, ispod kojeg su bile prikazane dvije okrunjene glave za koje se pretpostavlja da su predstavljale kralja i hercega. Iznad križa bile su zvijezda i polumjesec, simboli čije značenje nikad nije sa sigurnošću razjašnjeno, piše Muzej grada Pakraca.

Ni danas nije sasvim jasno zašto je kovnica osnovana upravo u Pakracu. U Zagreb je preseljena već 1260., gdje se kovanje banovaca nastavilo sve do 1384., kad je kraljica Marija na području Slavonije uvela ugarski srebrni novac i time prekinula tradiciju koja je trajala više od jednog stoljeća.

Pretpostavlja se da se kovnica nalazila unutar zidina pakračkog Starog grada, srednjovjekovne utvrde čiji se ostaci i danas nalaze u samom središtu grada. Izgrađena u 13. stoljeću, bila je jedna od najvećih utvrda u Slavoniji, s debelim kamenim zidinama, osam kula i širokim opkopom ispunjenim vodom. Povjesničari vjeruju da su je podigli ivanovci, moguće i templari, kao važnu utvrđenu postaju na putu prema Svetoj zemlji.

Novac se kovao od unaprijed pripremljenih srebrnih pločica, a kovač je, koristeći dva čelična pečata, snažnim udarcem utiskivao motive na obje strane kovanice. Nekovano srebro i kalupi bili su pohranjeni u zapečaćenim škrinjama s dva ključa: jedan je čuvao ban, a drugi komorni grof. Škrinje su se otvarale samo u njihovoj ili prisutnosti ovlaštenog predstavnika, čime se sprječavala svaka mogućnost zlouporabe.

Iako promjera svega 15 milimetara i prosječne težine od samo 0,93 grama, slavonski banovac bio je među najkvalitetnijim srebrnjacima svog vremena. Izrađivan je od srebra čija je čistoća prelazila 90 posto, što mu je osiguralo velik ugled među trgovcima. Njegova vrijednost nije bila ograničena samo na Slavoniju: tijekom godina pronađen je i na području današnje Slovenije, BiH, Srbije, Mađarske te Rumunjske.

Kad je Hrvatska 1994. uvela vlastitu valutu, upravo je kuna sa slavonskog banovca poslužila kao inspiracija za njezin naziv. Danas uspomena na prvu hrvatsku kovnicu novca živi u Muzeju grada Pakraca, čiji se stalni postav nalazi u Posjetiteljskom centru Spahijski podrum.

U sklopu izložbe upoznat ćete priču o slavonskom banovcu, njegovoj važnosti za hrvatsku numizmatičku i gospodarsku povijest te kroz prezentaciju djelatnika muzeja vidjeti kako je prije gotovo 800 godina izgledao postupak kovanja novca. Kao uspomenu na ovaj jedinstveni dio baštine, u suvenirnici možete kupiti repliku slavonskog banovca.