Neobične, kisele vulkanske stijene na zelenom Papuku jedinstveno su mjesto u Hrvatskoj i svjetski fenomen za koji nitko ne zna kako je dobio ime

Često, kako bismo vidjeli neke neobične, nesvakidašnje prizore i čudnovate krajolike putujemo daleko, potpuno nesvjesni da se neki od takvih skrivaju doslovno iza ugla. U ovom vas članku vodimo na jedno takvo mjesto u Hrvatskoj, neobičnost na svjetskoj razini, čiji se jedini potvrđeni ‘par’ nalazi u dalekom Hong Kongu. Vodimo vas u Park prirode Papuk, u jedan od doista posebnih kutaka istog – lokalitet Rupnica.

Kako je Rupnica, smještena svega kilometar i pol od Voćina, dobila ime, ni dan danas se ne zna. No, znanstvenicima je otkrila svoje brojne druge tajne, toliko nesvakidašnje da slovi za najposebniji od ukupno 69 geolokaliteta unutar UNESCO Geoparka Papuk. Za početak, posebna je po tome što njezina zaštita seže u daleku 1948. godinu, kada je proglašena zaštićenim geološkim spomenikom prirode, prvim takvim u Hrvatskoj.

Bila je to prijelomna godina – godina koja se smatra početkom zaštite geološke baštine u Republici Hrvatskoj, objašnjava nam Goran Radonić, stručni voditelj i geolog koji u Parku prirode Papuk radi već 22 godine. „Profesor Miroslav Tajder uočio je, prilikom formiranja jednog otkopa u tamošnjem kamenolomu, pojavu stupastog lučenja vulkanskih stijena. Bila je to izuzetno rijetka pojava na području Hrvatske i odlučili su je zaštititi, kao geološki spomenik prirode. Zanimljivo je da je iste te godine, kao prvi paleontološki spomenik prirode, zaštićeno nalazište Hušnjakovo brdo, koje je izučavao Dragutin Gorjanović-Kramberger”, navodi Radonić.

Srećom, kako je vrijednost lokacije bila prepoznata, operacije rudarenja premjestile su se nekoliko kilometara dalje, u kamenolom Trešnjevica. Rupnica je tako ostala očuvana za buduće generacije, kao doista nevjerojatan svjedok davne prošlosti, ali i jedan od presudnih faktora u uspostavljanju samog Parka prirode Papuk, u smislu ‘predvodnika’ vrijedne geološke, biološke i povijesno-kulturne baštine sažete na relativno malom prostoru od 336 kilometara četvornih današnjeg zaštićenog područja.

A upravo je geološka raznolikost nešto po čemu se Papuk razlikuje od druge zaštićene prirode u Hrvatskoj, i to osam nacionalnih i 11 parkova prirode. Stoga su 2007. godine, pojašnjava naš sugovornik, odlučili aplicirati kako bi postali europski i svjetski geopark te na taj način stavili Papuk na kartu Europe i svijeta. Prije 18 godina Geopark Papuk upisao se u povijest kao prvi hrvatski geopark koji je postao dio Europske i svjetske UNESCO-ove mreže geoparkova.

Dakle, od ukupno 69 značajnih geolokaliteta koji se ‘stišću’ na području Parka Rupnica je najvrjednija. Njezin značaj je u tome što je ovakva pojava stupastog lučenja vulkanskih stijena, tvrdi Radonić, jedinstvena u Hrvatskoj. Međutim, ona nije toliko rijetka u Europi ili svijetu. Gdje god imate vulkanizam, dodaje, imate i vulkanske stupove, primjerice predivni vulkanski stupovi postoje na Balatonu u Mađarskoj, navodi. Ili češkom sredogorju, Islandu… No, Rupnica je i među njima doista posebna, i to na svjetskoj razini.

“Njezina je posebnost to što su oni nastali u kiselim vulkanskim stijenama. Svi vulkanski stupovi u svijetu, osim jednog lokaliteta u Hongu Kongu, su nastali u bazaltnim stijenama, koje su bazične stijene. A jedino u Rupnici i tom lokalitetu u Hong Kongu, u kiselim stijenama… Naime, stupovi ne nastaju baš često u kiselim stijenama zbog svog kemijskog sastava. I zato je Rupnica svjetski kuriozitet i specifična u tom smislu”, objašnjava on.

No, da bismo u potpunosti shvatili cijelu priču, važno je pojasniti osnove. Primjerice, kako uopće nastaju vulkanski stupovi. Ljudi općenito smatraju da bi, u slučaju vulkanske aktivnosti, trebao postojati onaj klasični vulkanski konus, no Radonić pojašnjava kako to doista ne mora biti slučaj. Ima različitih vrsta vulkana, pa i pukotinskih, a upravo je takav ‘odgovoran’ za nastanak geoloških formacija koje nalazimo u Rupnici, i to prije mnogo desetaka milijuna godina, dok su to područje prekrivale ne vode Panonskog mora, nego još davnijeg oceana Tetis.

“Pretpostavlja se da je to bio neki pukotinski vulkan koji je djelovao ispod površine tadašnjeg mora, i to prije 64 milijuna godina. Naime, postoji novi znanstveni rad stručnjaka s PMF-a koji su odredili starost stijena na temelju izotopnog određivanja starosti cirkona koji su pronašli u stijeni”, navodi.

Stupovi, dodaje, nastaju pak postupnim hlađenjem lave. “Magma dođe na površinu zemlje i postaje lava… Međutim, ona izbija i ispod površine mora i onda izlazi u hladno okruženje te vode i polako se hladi. A prilikom tog hlađenja nastaju pravilni pukotinski sustavi, pravilne pukotine, koje tvore četverostrane, peterostrane ili šesterostrane oblike u stijeni. Napredovanjem tog hlađenja u dubinu dobivaju se dakle ti vulkanski prizmatski stupovi”, objasnio je te dodao kako je ovaj dio kojem danas svjedočimo u Rupnici tek vršni dio vulkanskog lokaliteta. Da se deblji, veći stupovi nalaze ispod površine zemlje.

Vraćamo se nakratko i na glavnu posebitost Rupnice, nastanak takvih stupova u kiselim stijenama. Što to uopće znači, zanimalo nas je. “Kisele stijene se od bazičnih, bazaltnih stijena razlikuju po tome što imaju jako puno silikatne komponente, koja im daje i svjetliju boju. A ta velika količina silikatnog materijala produkt je različitog izvora magme – ova kisela magma nastala je pretaljivanjem kontinentalne kore u dubini zemlje, i to vršnim, plitkim dijelovima gornjeg plašta. Dok one bazične potječu od oceanske kore, iz većih dubina gornjeg plašta”, dodaje Radonić.

Sam lokalitet Rupnica prostire se 200-tinjak metara u širinu, a vulkanski stupovi na kojih 100 metara. Naime, na nekim dijelovima lokaliteta postoje vulkanske stijene, ali bez izraženih stupova, koji pak se mogu pronaći i na drugim lokacijama u okolici Rupnice. Primjerice, s druge strane grebena, u potoku Jovanovica. Ili pak preko puta ceste u koritu potoka Djedovice. Sve češće pitanje ‘što je to’ kumovalo je izradi interpretacije lokaliteta 2004. godine i postavljanju nekoliko stotina metara dugačke poučne staze koja priča priču o Rupnici i vulkanima općenito.

Zahvaljujući tome danas svatko može Rupnicu razgledati u vlastitom aranžmanu. No, za one koji žele više, u Parku prirode Papuk nude i niz opcija stručnog vođenja, kako na samoj Rupnici tako i u kombinaciji s drugim lokalitetima u Parku. U sklopu takvih ‘dogovorenih’ obilazaka i programa, posebnu pažnju posvećuju i najmanjima, odnosno školarcima za koje također, u sklopu školskih ekskurzija, održavaju i posebne radionice. Zahvaljujući tome Rupnica je, u kombinaciji s obližnjim Geo info centrom Voćin, često posjećena lokacija.

Zahvaljujući Rupnici stasala je i Rupkova geološka škola. “Rupko je mladi istraživač i geolog koji je dobio ime po Rupnici, a koji na 10 lokacija po Papuku priča tamošnju geološku priču na jednostavan i razumljiv način. Kako bi i najmlađi mogu shvatiti priču, čak smo i na Rupnici s profesorom Balenom s PMF-a iz Zagreba napravili ‘Rupnicu u zdjeli’. Dakle, ploči Rupkove geološke škole postoji recept prema kojem gustin i vodu stavite u zdjelu i grijete ga, sa sijalicom od 100 W. Ta smjesa se polako zagrijava i suši pa tada, doduše obrnutim procesom, dakle grijanjem, a ne hlađenjem, nakon nekoliko dana dobijete stupove u tom gustinu”, otkriva Radonić.