Grad koji je stoljećima bio utočište špijuna i meta svjetskih sila danas je hit među turistima! Toliko je fascinantan da je “glumio” i u James Bondu

Fascinantan i star, s nevjerojatnom poviješću i položajem, nekada grad od kojeg se zaziralo, a danas jedan od najzanimljivijih u Maroku. Nazivali su ga svakako, ‘bijelim gradom’, ‘vratima Afrike’ ali i ‘zabranjenim voćem kojeg je svatko želio kušati’. Bio je mjesto na kojem su se miješale kulture i utjecaji, ‘prelijevale’ Afrika i Europa, spajali tradicija i modernost, ali i moćna luka, jedna od najvećih u Africi… Sve to, ali i još više jest Tanger, grad koji se ponekad nepravedno nađe u sjeni razvikanijih marokanskih ljepota, no jedan je od onih koji bi svakako trebalo uvrstiti na popis ‘obavezno posjetiti’.

Grad je to po kojem su ime dobile tangerine, podvrsta mandarina. Grad je to koji se smatra rodnim mjestom slavnog marokanskog čaja od metvice, ali mjesto koje se smatra posljednjim počivalištem Herkula, rimskog mitskog junaka. On je navodno boravio u Herkulovoj špilji odmah kod grada, čiji morski ulaz nosi ime ‘Karta Afrike’. Naime, ima oblik tog kontinenta, a navodno su ga takvim izrezbarili Feničani…

A upravo su Feničani bili jedni u nizu koji su ‘željeli’ slavni grad. Naime, star 2550 godina, grad je to doista nevjerojatne prošlosti, ali i poželjnosti, čemu je naravno kumovao njegov strateški važan položaj. Svojatali su ga, željeli i ‘živjeli’ drevni Grci, spomenuti Feničani, Rimljani, Mauri, Portugalci, Englezi…. Tijekom svoje duge i zanimljive prošlosti, Tanger je čak u jednom trenutku bio i svadbeni dar Portugala engleskom kralju Charlesu II., a upisao se u povijest i kao prvo mjesto koje je priznalo SAD kao neovisnu državu.

No, ušao je bijeli grad svojedobno i u crnilo. Naime, jedno je vrijeme čak bio neovisna zona te su njime upravljale svjetske sile, od 1923. do 1956. godine, i to Francuska, Španjolska, Britanija i Italija. Bio je, od 1932. do 1956. godine, i bescarinska zona, kojom je upravljao odbor u kojem su sjedili predstavnici 30 nacija. Stekao je tada zao imidž: bio je poznat po krijumčarenju, špijunskim aktivnostima, kriminalu… Ne čudi stoga što je često imao uloge u filmovima te tematike, primjerice i u James Bond serijalu. U toj međunarodnoj zoni vrijedilo je navodno samo jedno pravilo, ono da se sve može kupiti po nekoj cijeni…

Isto tako su njegov kozmopolitski duh prepoznali i umjetnici. Multikulturalnost, sloboda seksualnog izričaja i dostupnost opijuma definitivno su tu imali svoje prste, a od kada je pod marokansku upravu postao je, od propalog grada, mjesto užurbanog razvoja. Prvo je obnovljena tamošnja luka, Tanger Med, a onda je Tanger u sve većoj mjeri počeo postajati i grad luksuza, finih restorana, turizma…

Grad je to, sudeći po svemu što nudi, koji vrlo lako obuzme čovjeka. Sadržaja je doista mnogo. Obično se počinje s njegovom bijelom medinom, koja posjetitelju pruža doživljaj autentičnog Maroka. Tu su i obala, i užurbani trgovi, prelijepi pogledi na more, zidine i gradska vrata, utvrda te ekstra popularna mjesta kao što je Grand Socco, službeno Trg 9. travnja 1947. koji je popularno okupljalište. Opisuju ga kao ‘tangerski Times Square’.

Svakako se ističu i Feničanske grobnice, njih 98 uklesanih u stijenama te velika džamija iz 1684. godine, ali za one koji nisu muslimani samo izvana. Čaj se najbolje ispija s dobrim pogledom u Cafe Hafa ili pak s 80 godina dugom tradicijom u Baba Cafeu. Neizostavan je i posjet Petite Soccou, srcu medine te velikoj tržnici.

Što se tiče muzeja, tu je muzej Kasbah Museum of Mediterranean Cultures u staroj sultanovoj palači u medini. Slovi kao najbolje mjesto za posjetu ako vas zanima povijest grada, a preporučuje se zaviriti i u Muzej suvremene umjetnosti. Američko-tangersku vezu istražuje American Legation Museum, jedini američki povijesni spomenik van SAD-a. Preporučuje se, kao dobra opcija za piknik, ne toliko za kupanje, plaža, a svakako i malo izaći iz medine i istražiti ostatak grada, primjerice Aveniju Mohammed V.