Tajanstveni samostan skriven pod liticom jedno je od najljepših mjesta u BiH: okružuju ga prekrasna rijeka i najveći krški izvor u Europi

Ogromna litica ponekad zasja u toplim, crvenkastim nijansama. Ispod nje, u njezinu kamenu zagrljaju, stoji pak bijelo zdanje. Ispod njega teče rijeka koja se rađa u tmini kamenog gorostasa. Nevjerojatan je to prizor, jedan od onih koji vas tjera da zastanete ako vidite fotografiju, da postavite pitanje ‘gdje se ovo nalazi’ i prvom prilikom tamo i odete. Uživo, obećajemo, još je i ljepše. Opisano mjesto, srećom, nalazi se u blizini Hrvatske i jednostavno ga je posjetiti. Ono se zove tekija na vrelu Bune u Blagaju.

Slavna tekija nalazi se, dakle u našem susjedstvu, u Bosni i Hercegovini, u mjestu po imenu Blagaj, u okolici slavnog Mostara. No, mjesto je to također svjetske slave, jedan od najvrednijih objekata islamske kulture u Bosni i Hercegovini. Kompleks je to koji odolijeva svim izazovima, sljubljen s moćnom stijenom i fascinantnom rijekom, te toliko značajan da je proglašen i nacionalnim spomenikom.

Tekija, nekadašnji dom derviša, posebna je po mnogočemu, među ostalim i tome što se ona ne nalazi ‘samo’ na rijeci Buni. Ona se nalazi na mjestu gdje se ta rijeka pokazuje svijetu, a upravo njezin izvor smatraju jednim od najvećih, ali najljepših krških izvora u Europi. Isto tako, tekija je obavijena velom legendi, od kojih se jedna posebno ističe. Prema njoj je špilja u kojoj se nalazi izvor, odnosno vrelo Bune, bila dom jednog zmaja. To stvorenje uspio je svladati derviš Salih, i to kada je spašavao kćer Herceg Stjepana, koji mu pak je, baš na tom mjestu gdje je pobijedio stvora, izgradio tekiju.

Posebna je tekija na vrelu Bune u Blagaju i po tome što već stoljećima, od svog nastanka, odolijeva svim izazovima. Izgrađena je oko 1520. godine, danas je krase i barokni elementi, a od samog svog nastanka u nekoliko je navrata stradavala, prvenstveno u odronima moćne, čak 240 metara visoke stijene ispod koje se nalazi. Više je puta bila uništena, no svaki put bi je obnavljali. Godine kada se to dogodilo samo se nižu: prvo u prvoj polovici 17. stoljeća, a onda 1716., 1871., 1923., 1949., 1951., 1972. i 2011… Na vrhu spomenute litice nalaze se i ostaci srednjovjekovnog starog grada Stjepana Vukčića-Kosače.

Zanimljiva je i po tome što je bila jedna od rijetkih u kojoj su derviši doista i živjeli. Naime, tekije su bile namijenjene okupljanju u vrijeme bogoslužja, ne i stalnom životu, no u ovoj se živjelo i po tome se smatra jedinstvenim takvim primjerom u Bosni i Hercegovini. Razlog je idući: u svojim začecima pripadala je bektašijskom derviškom redu. U tom je redu bio razvijen monaški život.

“Tekijsko zdanje sadržavalo je redom ove objekte, idući prema vrelu: naprijed je bila jedna zgrada u visini sadašnje tekije, pozadi koje je stajala jedna druga manja zgrada, zatim je dolazila džamija pod kupolom, a onda su slijedili objekti koji i sada postoje: turbe Sari Saltuka i Ačik-baša, te sama tekija. Svih ovih pet objekata činilo je jedinstvenu graditeljsku cjelinu. Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine 1952. godine u rekonstrukciji kompleksa zatrpao je ostake svih drugih građevina osim same tekije. Porušene zgrade kompleksa, nakon stručne analize eksperata za rekonstrukciju porušenog graditeljskog nasljeđa obnovljene su 2012. godine”, navodi se na stranicama Blagajske tekije.

Tekija je inače aktivno radila do 1925. godine. U 70-im godinama prošlog stoljeća njome je upravljao Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, a kasnije brigu o njemu preuzima Islamska zajednica. Danas predstavlja jednu od najvažnijih atrakcija u Bosni i Hercegovini. S obzirom na njezinu popularnost, definitivno računajte na gužve.

Dolaskom u Blagaj, odmah pri ulasku u grad, barem u sezoni (mi smo lokalitet posjetili u kolovozu) bit ćete odmah preusmjereni na neko od parkirališta, nakon čega će vam slijediti kratka šetnja do same tekije. I ne, nikako nećete biti sami, bit će tamo i autobusa. Isto tako, ako idete ljeti pripremite se i na ogromne vrućine, no brige oko okrijepe nema jer se uz samu tekiju i Bunu nalaze ugostiteljski objekti. Najljepši pogled na tekiju pruža se sa suprotne strane rijeke, dakle nasuprot njoj. I tamo će se mnoštvo ljudi ‘nadmetati’ za fotografiju. Samu tekiju moguće je posjetiti svaki dan, od 8:30 do 20.30 sati. Cijena ulaznice je oko pet eura.