Gradovi izgrađeni na stijenama koji doslovno prkose gravitaciji: ovih 5 jedinstvenih lokacija vrijedi posjetiti i doživjeti magiju „života na rubu“

Gradovi na stijenama oduvijek su izazivali divljenje među posjetiteljima koji žele doživjeti magiju „života na rubu“. Smješteni na rubovima litica, vrhovima strmih stijena ili među prirodnim formacijama koje prkose gravitaciji, oni danas predstavljaju pravi spoj prirode i arhitekture u najsurovijim uvjetima te su simboli ljudske upornosti i nevjerojatne prilagodljivosti. Svaka ulica, kuća i most koji su izgrađeni u takvim uvjetima pričaju priče o drevnim vremenima kada je čovjek zaista bio snalažljiv te je stvorio remek-djela koja danas nadahnjuju milijune turista diljem svijeta. Ovi gradovi izgrađeni na stijenama zaista bi se trebali naći na vašoj „travel bucket“ listi…

Jedan od najstarijih stalno naseljenih gradova na svijetu, UNESCO-va svjetska baština, Europska prijestolnica kulture za 2019. godinu, mjesto u kojem se nalazi jedna od najstarijih kršćanskih crkava, arhitektura koja i danas nadahnjuje arhitekte… Sve je to Matera, impresivni talijanski gradić koji je smješten na rubu provalije i posljednjih godina poput moćnog magneta privlači turiste iz cijelog svijeta. Matera je poslužila i kao prekrasna kulisa za mnoge poznate filmove, poznata je i po svojoj ukusnoj hrani, ali prije svega po dugoj povijesti koja skriva nevjerojatne priče.

Ovaj zadivljujući grad u Basilicati smatran je “sramotom Italije” 1950-ih zbog ekstremnog siromaštva i raširenih bolesti u svojim drevnim četvrtima. Stanovnici su živjeli u špiljama, s velikim obiteljima i stokom naguranim u jednoj kolibi. Malarija je harala, a struja, vodovod i pitka voda su bili nepoznanica. Djeca su umirala mlada, bilo zbog bolesti ili gladi. Velika većina ljudi bila je prisiljena napustiti svoje domove, a Matera, vjerojatno treći najstariji grad na svijetu nakon Alepa i Jerihona, ostao je pust i napušten – prvi put u svojoj bogatoj deset tisuća godina dugoj povijesti.

Ipak, danas Matera proživljava procvat s obiljem turista koji žele posjetiti ovu izvanrednu destinaciju koja je jedna od dvije europske prijestolnice kulture za 2019. godinu (druga je bila Plovdiv u Bugarskoj). Ulaganja su počela pristizati od kasnih 1980-ih, a iako se obitelji koje su bile prisiljene napustiti grad nikada nisu vratile, mnogi od njihovih potomaka su se vratili i otvorili prekrasne hotele i restorane.

Zbog ovog grada na stijeni visokoj sedamdeset metara, koji je s tri strane okružen Sredozemnim morem, zasigurno je potrebno posjetiti Korziku, otok na kojem je rođen Napoleon Bonaparte. Zamislite zadnje ulice u gradu koje skoro pa vise nad morem? I ulice tog grada koje su toliko uske i strme da se dobro zadišete dok se popnete do vrha?

Tu vrijeme kao da je stalo, a da nema pokojeg turista koji se provlači kroz srednjovjekovne uličice, lako bi mogli zamisliti kako magarci šetaju starim dijelom grada prenoseći teški teret i breme suhog granja na leđima, dok se u pozadini čuje mješavina talijanskog i francuskog jezika malobrojnih stanovnika koji i danas sanjaju o neovisnosti.

Osnovan oko 830. god., Bonifacio je najstariji grad na Korzici. Vjeruje se da je upravo on ta zemlja o kojoj je govorio Homer u ‘Odiseji’. Za vrijeme najjačih vjetrova ribarski čamci ne mogu izaći iz luke zbog visokih valova i jakih struja, a Bunifaziu, kako ga mještani nazivaju, već desetljećima odolijeva masovnom turizmu.

U jednoj posebnoj dolini postoji jedno posebno mjesto u kojem se događaju čuda. Zvuči kao početak neke bajke, a u neku ruku tako i jest. Dolina se zove Dordogne, nalazi se u Francuskoj, a mjesto Rocamadour. I doista je posebno. Zovu ga ‘svetim selom’, uvršteno je na UNESCO-v popis svjetske baštine, a već stoljećima privlači hodočasnike, kako siromašne tako i kraljeve. Jedna je od postaja na famoznom Camino de Santiagu, a brojne posjetitelje osvaja i nadasve predivnim izgledom. Naime, ‘sveto selo’ doslovno je sraslo sa stijenama na kojima je rođeno.

Naselje se sastoji od tri različita nivoa, a sam izgled najbolje opisuje lokalna uzrečica: kuće na rijeci, crkve na kućama, stijene na crkvama, dvorac na stijeni. Prvi nivo, dakle, čine kuće i objekti uz tamošnju glavnu ulicu, prepunu restorančića i trgovina. Druga razina je ‘dom’ svetištu iz 12. stoljeća, u kojem se nalazi sedam kapelica, kao i bazilika te kripta. Na najvišem, trećem nivou nalazi se pak dvorac iz 19. stoljeća izgrađen na temeljima utvrde iz 14. stoljeća koja je podignuta s jednom jednim svrhom – obranom svetišta. Najnižu razinu sa svetištem spaja 216 stepenica. Nekada su ih vjernici, u znak pokore, prolazili klečeći, na koljenima. Danas posjetitelje, ako nisu u kondiciji, do cilja voze dva lifta.

Mjesto je steklo slavu u vjerskim krugovima nakon što je tamo, na mjestu današnjeg svetišta, 1166. godine pronađeno neraspadnuto, unatoč minulim stoljećima savršeno očuvano tijelo. Navodno se radilo o ostacima Isusova učenika Zakeja. To otkriće prometnulo je grad u jedno od najvažnijih mjesta hodočašća za srednjovjekovne kršćane. Vrhunac posjeta gradu za mnoge je definitivno Chapelle Notre Dame i tamošnja statuta Vierge Noire. Riječ je o kipu Djevice Marije izrezbarenom od drva oraha iz 12. stoljeću, a koje je poznato po čudesima koja mu se pripisuju.

Ako vas netko pita jeste li čuli za selo Castellfollit de la Roca, možete odgovorno reći da je to jedno od najpitoresknijih mjesta u Kataloniji. Ugodno je smješten između rijeka Fluviá i Toronell, a kuće i mjesna crkva kao da vise s vrha litice. Jednom kada vidite taj prizor, zasigurno ćete ga vezati uz čitavu regiju. U staroj gradskoj jezgri kraljuju mali trgovi, uske ulice i mračni kutevi koji jedva čekaju da ih istražite, a rođeni avanturisti moći će se zaputiti u zaštićenu vulkansku zonu koja će vas uvjeriti u moć i ljepotu prirode.

Za neke gradić, a za neke seoce, Castellfollit de la Roca mirno sjedi na stijenama koje se uzdižu do 50 metara visine. Okruženo rijekama Fluvià i Toronell, ovo područje zauzima manje od 1 kvadratnog kilometra te je zbog toga jedno od najmanjih sela u Španjolskoj. Stijena bazalta na kojoj je smješteno nastala je erozijom rijeka i utjecajem vulkanskih erupcija koje su djelovale prije više od stotinu tisuća godina.

Litica na kojoj se nalazi ovaj šarmantni gradić nastala je utjecajem dvaju tokova lave. Za jedan se smatra da je djelovao prije 217.000 godina, a znanstvenici mu porijeklo nalaze u selu Batet. Drugi tok je malo mlađi, 192.000 godina te potječe od vulkana Beguda. Možda baš zato mnogi kažu da gradić izgleda kao da je nekoć imao normalan oblik koji je neka nadrealna sila raširila preko kilometar duge bazaltne stijene.

Neobično je to mjesto. Grad nakalemljen na klisuri, koji izgleda kao da će ‘preliti’ preko njezina ruba i upasti u 100 metara dubok klanac koji ga cijepa na dva dijela. Andaluzija u Španjolskoj nudi posjetiteljima brojna čuda, a grad Ronda definitivno je jedno od prvoklasnih. Kao jedna od najposjećenijih destinacija u Španjolskoj, Ronda je na svojih 750 metara nadmorske visine ishodište koride, grad prelijepih vizura i ukusne hrane koji je kroz svoju povijest uspio osvojiti neka od najzvučnijih svjetskih imena. Ronda slovi za jedan od najpopularnijih i najljepših gradova Andaluzije, a u njemu su 1918. godine osmišljena i andaluzijska zastava, grb i himna.

Sve one koji posjete Rondu bez iznimke odmah privlači zaštitni simbol grada i jedna od njegovih najupečatljivijih ‘razglednica’: klanac El Tajo kojeg je izdubila rijeka Guadalevín, a koji grad dijeli na dva dijela, stariji La Ciudad, gdje zidine okružuju labirint uličica i bijelih kuća, i noviji El Mercadillo sa širokim prometnicama i zgradama iz 18. i 19. stoljeća.

Ta dva dijela grada spajaju ukupno tri mosta, no najimpozantniji od njih je Novi most, odnosno Puente Nuevo. Njegovo ime ipak malo zavarava. Naime, gradnja je počela davne 1751., a trajala je duge 34 godine. Najviši je od tamošnjih mostova i nadvija se nad kanjonom na visini od 120 metara. Silazak u kanjon i divljenje pogledu na njega i litice nad koje se nadvija jedna je od najpopularnijih turističkih aktivnosti tog malog grada s oko 34 tisuće stanovnika.