Hrvatski narodni ples koji se izvodi bez ikakve glazbe zaštitio je i UNESCO! Umijeće i koraci prenose se s generacije na generaciju
Jeste li ikad čuli za Nijemo kolo? Ovaj ples bez glazbe karakterističan je za šire područje Dalmatinske zagore, a i danas se izvodi na festivalima, svadbama i smotrama folklora
Zamislite ples koji se izvodi bez glazbene pratnje. Umjesto nje, glavnu ulogu preuzimaju sinkronizirani jaki udarci noge o pod, koji tako stvaraju ritam. E baš to je nijemo kolo, vrsta narodnog plesa karakteristična za dinarsko i šire područje Dalmatinske zagore, koju je UNESCO 2011. godine uvrstio na reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Riječ je o zatvorenom, ali ne nužno kružnom plesu, koji se danas najčešće izvodi prije crkvenih svetkovina, na festivalima, sajmovima, lokalnim, regionalnim ili međunarodnim smotrama folklora i svadbama. Nijemo kolo prenosi se s generacije na generaciju i pravo je kulturno blago Lijepe naše koje svakako treba sačuvati od zaborava.
PRIHVATLJIVI SU SAMO TRADICIJSKI INSTRUMENTI KAO ŠTO SU DIPLE ILI MIJEH
Pri izvedbi nijemog kola na pučkim proslavama diljem Dalmatinske zagore često se, kao pozadina samom plesu, mogu čuti ojkavica, rera, ganga, treskavica (jedinstven način pjevanja potresanjem glasa u malim skupinama) ili neka druga varijacija narodnog pjevanja. Nijemo kolo plešu dva ili više plesača, a isto je specifično po tome što ne poznaje plesni par, tj. muškarca i ženu. Sam ples karakterizira kružno kretanje plesača, koji svojim usklađenim udarcima stopalima o plesnu površinu daju ritam plesu, koji može ubrzavati i usporavati.
Ovo kolo smatra se osnovnim markerom lokalnog identiteta prema kojem se stanovnici pojedinih sela, uz ostale elemente kulturne baštine, međusobno razlikuju. U nekim slučajevima ipak je moguće i imati glazbenu pratnju, no tad se radi isključivo o tradicijskim instrumentima kao što su diple ili mijeh. Ples u nijemom kolu povremeno se može razbiti na pojedinačne parove, koji se zatim kreću u krugu ili slobodno po plesnom prostoru.
Foto: HNK/Wikimedia Commons
U NARODU GA ZOVU I MUTAVIM, GLUVIM, ŠUPLJIM, STARAČKIM, KOLOM PO NAŠKI...
Izvođenje nijemog kola u prošlosti je bilo usko povezano s igrama zavođenja. Muškarac bi odabranoj ženi dao do znanja da je ”škica” plešući do nje u kolu i uvodeći je u samo kolo na ples. Sama izvedba često je spontana i ovisi o raspoloženju te trenutačnoj želji ili za isticanjem pred drugima ili za zajedničkim snažnim i impresivnim kretanjem kola.
Uz opće poznati i u struci prihvaćen naziv nijemo kolo, isto se u različitim zajednicama naziva različitim imenima. Najčešće su to mutavo kolo, gluvo kolo, šuplje kolo, po naški, po starinski, staračko… Osim toga, ime kola govori i o mjestu odakle ono potječe. Tako, primjerice, imamo poljičko gacko kolo (iz sela Gata s područja Poljica), vrličko kolo (iz Vrlike i bliže okolice) te sinjsko (iz Sinja i okolice).
SMOTRA FOLKLORA U METKOVIĆU OKUPLJA KUD-OVE SVIH LOKALNIH ZAJEDNICA
Od sredine 1980-ih, na području grada Sinja i okolice ovo kolo oblikovano je u scensku koreografiju, što znači da su mu figure i pokreti ujednačeni i fiksirani, tj. svi izvođači istovremeno izvode iste figure (geste rukama) i korake. U drugim selima Dalmatinske zagore zadržao se još stariji način spontanog izvođenja koraka i figura. Osim toga, od 1984. u Metkoviću se održava ”Na Neretvu misečina pala”, smotra folklora čitave Dalmacije na kojoj nastupaju kulturno-umjetnička društva svih lokalnih zajednica s otoka, obale i iz Dalmatinske zagore.
