Na malteškom otočiću Comino živi samo jedan čovjek: svakodnevno uživa u Plavoj laguni koju mnogi smatraju najljepšom na svijetu

Mediteranska otočna država poznata po povijesnim tvrđavama, velikom broju sunčanih dana i azurno plavom moru skriva jedan neobičan dragulj u svom arhipelagu. Između glavnog otoka Malte i Goza smjestio se Comino, otočić koji na svega 3,5 četvorna kilometra spaja dramatične litice, mediteranske mirise i more boje karipskog raja. Plava laguna, njegovo najpoznatije lice, privlači tisuće turista svake godine, no izvan ljetne vreve, Comino živi nekim sasvim drugim, gotovo nestvarnim ritmom…

Iako ga ljeti dnevno posjeti više ljudi nego što mnogi hrvatski gradovi imaju stanovnika, Comino je danas dom samo jednoj osobi. Njegovo ime je Salvu Vella, čovjek koji već desetljećima živi na ovom izoliranom komadiću zemlje, gotovo potpuno odvojen od ostatka svijeta. U prošlosti je Comino imao više stalnih stanovnika, no neki su preminuli, a drugi su se s vremenom preselili na obližnji Gozo. Salvu je tako ostao posljednji stalni stanovnik otoka, čuvar njegovog jedinstvenog načina života i svjedok polaganog nestajanja jedne male zajednice.

Salvu, sada u sedamdesetima, nikada se nije maknuo daleko. Prema pisanju malteškog portala imaltaboattrips, najduže je izvan otoka bio samo tri noći. Samouki je majstor koji vlastitim rukama izrađuje konstrukcije i izume: od prikolica za čamce do dronova koje je sam sastavio. Njegov život nije obilježen užurbanim tempom, već tihim, dosljednim ritmom koji prati promjene godišnjih doba i valove koji zapljuskuju obalu.

Od lipnja do rujna, Comino postaje jedno od najposjećenijih mjesta Malte. Brodice neprestano pristaju u Plavoj laguni, iz koje turisti izlaze očarani prizorom gotovo nestvarno bistre vode i bijelog pijeska. Plaže su prepune, laguna je puna brodica, a miris kreme za sunčanje miješa se s aromom majčine dušice koja raste posvuda po otoku. Za Salvu je to doba kada njegov dom postaje središte pažnje, iako se on često povlači u svoju jednostavnu kamenu kuću, daleko od vreve. Turisti dolaze i odlaze u jednodnevnim turama i najčešće ne primjećuju da netko zapravo ovdje živi cijele godine. Tek rijetki znatiželjnici zastanu i zapitaju se kako izgleda život u mjestu koje zimi potpuno utihne.

Kada turistički brodovi prestanu dolaziti, Comino se vraća sebi. Zimi je otok gotovo potpuno pust. More zna biti nemirno, a vjetrovi jaki, što ponekad znači i dane bez mogućnosti dolaska trajekta s Malte ili Goza. Upravo tada otok pokazuje svoje drugo lice: tiho, melankolično i sirovo. Salvu u tim mjesecima pronalazi mir, bavi se svojim izumima i održavanjem onoga što je preostalo. Opskrba se planira unaprijed, jer trgovine nema, a i najosnovnije potrepštine treba dopremiti brodom.

Plava laguna srce je i zaštitni znak Comina i mjesto koje je svojim nestvarnim nijansama plave i tirkizne osvojilo naslov jedne od najljepših uvala Sredozemlja. Smještena između Comina i minijaturnog otočića Cominotto, ova prirodna laguna izgleda kao prizor iz tropskih krajeva, iako je tek nekoliko minuta brodom udaljena od glavnog otoka Malte. More je ovdje toliko bistro da se jasno vide i najsitniji detalji na dnu, a intenzivna boja stvara gotovo nestvaran kontrast sa sušnim, kamenitim krajolikom otoka. Upravo ta kombinacija dramatičnih stijena, bijelog pijeska i tirkizne vode čini Plavu lagunu mjestom koje je gotovo nemoguće zaboraviti.

Iako je danas poznat po Plavoj laguni i činjenici da na njemu žive samo jedan stanovnik, Comino ima iznenađujuće bogatu i raznoliku povijest. Njegovo ime potječe od divljeg kima (lat. cuminum), koji je u prošlosti u izobilju rastao po cijelom otoku i bio važan začin u lokalnoj kuhinji. Tijekom srednjeg vijeka otok je imao reputaciju opasnog mjesta. Naime, zbog svoje izoliranosti bio je omiljeno skrovište gusara i krijumčara, a ujedno i nezgodna točka za mornare koji su često izbjegavali pristajanje kako ne bi postali laka meta.

U 17. stoljeću na najvišoj točki otoka podignuta je Santa Marija kula, impresivna obrambena utvrda koja je i danas u izvrsnom stanju. Izgrađena je 1618. godine za vrijeme vladavine vitezova Svetog Ivana i služila je kao stražarnica za nadzor morskih prolaza između Goza i Malte. Tijekom povijesti bila je i vojni garnizon, ali i zatvor. U njoj su čuvali zarobljenike koji su bili prisiljeni veslati na galijama. Danas je kula obnovljena i otvorena za posjetitelje nekoliko puta tjedno tijekom ljeta.

Zanimljivo je i da je Comino u 19. stoljeću korišten kao karantenski otok tijekom epidemije kuge. Oboljeli su ovdje bili izolirani kako bi se spriječilo širenje bolesti, što je dodatno učvrstilo njegovu reputaciju mjesta udaljenog od ostatka svijeta. U novije vrijeme, zahvaljujući netaknutoj prirodi, otok je proglašen zaštićenim prirodnim rezervatom i područjem posebne ekološke važnosti, s bogatom populacijom ptica selica i autohtonih biljaka koje se rijetko mogu vidjeti drugdje na Malti.

Zbog svog autentičnog izgleda i netaknute prirode, Comino je poslužio kao kulisa za brojne filmske produkcije. Među najpoznatijima je hollywoodska ekranizacija romana „Grof Monte Cristo“ (The Count of Monte Cristo) iz 2002. godine, u kojoj su snimane upečatljive scene na moru i uz dramatične obalne litice otoka. Osim toga, Comino se pojavljuje i u pojedinim scenama iz filmova o Jamesu Bondu, zahvaljujući svom egzotičnom izgledu koji lako može „glumiti“ udaljene i tajanstvene lokacije. Unatoč filmskoj slavi i milijunima turista koji ga posjete, otok je uspio zadržati svoj miran, autentičan duh…