Najtajanstvenije mjesto na Jadranu skriva napušteni samostanski kompleks: doslovce je uklesan u stijenu i izgleda impresivno

Čaroban otok Brač skriva niz prizora koji nas ne prestaju oduševljavati. Blistavo bijeli kamen od kojeg su građene palače i druge impresivne građevine diljem svijeta, Vidova gora, najviši vrh jadranskih otoka (778 metara), rajska plaža Zlatni rat… Ovaj dalmatinski biser nalazi se točno nasuprot Splitu, s kojim je povezan trajektnom linijom Split-Supetar, a do otoka se može stići i iz susjedne Makarske, trajektom koji plovi do Sumartina. No mi vas ovaj put vodimo u jedno manje poznato bračko mjesto iznimne ljepote i povijesne vrijednosti, Dračevu luku.

Smještena na južnoj obali otoka, podno stijena i krških špilja Vidove gore, Dračeva luka, poznata i kao Dračeva uvala, leži na zapadnoj strani naselja Murvica, koje administrativno pripada općini Bol. Čitav ovaj kraj krase dramatičan reljef, bogata povijest i nestvarno lijep mediteranski pejzaž.

Većinu kuća u Murvici pronaći ćete na oko 100 metara nadmorske visine, a okružene su čempresima, agavama i raslinjem. Ispod sela su prekrasne šljunčane plaže, mirnije i intimnije od Zlatnog rata te stoga idealne za ljubitelje mira, čak i usred ljeta, kad ostatak otoka vrvi turistima.

Tragovi života na području Murvice sežu još u antičko doba, čemu svjedoče ondje pronađeni rimski novčići, kao i nekoliko rimskih grobova uz put prema Bolu. No najdublji trag u identitetu ovog pitoresknog bračkog mjesta ostavili su pustinjaci, glagoljaši i redovnice koji su na jugu otoka stoljećima gradili svoje skrovite duhovne zajednice.

Tako su na potezu od Bola do uvale Blaca još od sredine 15. stoljeća počele nicati prve eremitaže. Ovaj prostor naselili su svećenici iz Poljica i Splita, bježeći pred turskim prodorima krajem 15. i početkom 16. stoljeća. U isto vrijeme, na području bračke Murvice sklanjaju se i brojne redovnice, u narodu poznate kao picokare ili picokere.

Od 1416. do 1512. na otoku je osnovano više pustinja, a posljednja među njima podignuta je iznad Dračeve luke. Ondje su se preselili redovnici koji su ranije živjeli u Dragonjinoj, tj. Zmajevoj špilji iznad Murvice, dok su redovnice picokare vlastito utočište podigle u obližnjem Dutiću.

S pustinjama u Zmajevoj špilji, Silviju, Dutiću i Stipančiću, Dračeva luka čini skupinu lokaliteta koje mještani nazivaju Murvički samostani ili Murvičke pustinje. Samostan Dračeva luka doslovce je utisnut u stijenu pa izgleda kao da lebdi podno Vidove gore. U povijesnim ispravama prvi put spominje se 1512. kao pustinjački sklop stambenih, gospodarskih i sakralnih objekata u kojem se živjelo od rada, molitve i samoće.

Crkva u Dračevoj luci potječe iz 16. stoljeća, a svod joj oblikuje prirodna kamena stijena špilje. Pročelje joj krasi portal s rozetom, a ima i tipičan dalmatinski zvonik. Iznad nje i danas stoje ruševine samostana iz 1512., nijemi ostatci nekadašnjeg duhovnog središta.

Samostan u Dračevoj luci stoljećima je postupno propadao, a najteže je stradao u velikom požaru 1952., nakon kojeg je posve napušten. Spašeni dijelovi bogatog inventara preneseni su u dominikanski samostan u Bolu, a među njima je i jedan od samo 11 sačuvanih primjeraka Hrvatskog glagoljičkog prvotiska iz 1483., najstarije hrvatske tiskane knjige poznate pod nazivom ”Misal po zakonu rimskoga dvora”.

Ta glagoljska inkunabula od 440 stranica tiskana je svega 28 godina nakon Gutenbergove Biblije i devet godina prije Kolumbovog putovanja u Ameriku te predstavlja jedan od najvrjednijih spomenika hrvatske kulturne i tiskarske baštine. Nova crkva u Murvici izgrađena je nakon Drugog svjetskog rata, no pravi duh mjesta i dalje živi u njegovim starijim slojevima: ostacima pustinja, glagoljaškoj baštini i tihim kamenim stazama koje vode prema Dračevoj luci, bračkoj uvali u kojoj se na najljepši mogući način susreću priroda, povijest, duhovnost i tišina.