Petra i Fabrice tijekom rata slučajno su stigli u Istru i danas ondje vode fantastičan restoran: gosti im dolaze iz čitave Europe

Istra nije samo jedna od najljepših hrvatskih regija, već i prava destinacija za gurmane. Spoj mora, vrhunskih lokalnih namirnica, bogate tradicije i sve snažnije gastronomske scene oduševit će i najzahtjevnije goste. U to smo se uvjerili tijekom nedavnog posjeta Vrsaru, slikovitom gradiću s oko 2000 stanovnika na zapadnoj obali Istre, smještenom između Poreča i Rovinja. Upravo ondje pronašli smo fantastičan restoran Petra. Vode ga Petra i Fabrice Lenoir, bračni par koji nas je oduševio ne samo iznimno ukusnom hranom, nego i svojom inspirativnom životnom pričom.

Naš dojam restorana Petra teško se može sažeti u nekoliko rečenica. Osim što smo se najeli poput kraljeva, uživali smo i u samom pogledu na maštovita remek-djela koja su nam bila servirana na tanjuru: toliko nestvarno lijepa da nam je bilo žao uništiti ih vilicama i noževima! A tek okusi… Vrhunski, zaigrani, originalni. Ukratko, savršeni.

Ovo je mjesto na kojem se vješto spajaju tradicija i inovativna gastronomija, a međunarodni klasici kreativno interpretiraju kroz mediteranske namirnice i francuske kulinarske tehnike. Jelovnik se neprestano mijenja i prati sezonu, a sastojci su svježi, kvalitetni i lokalni.

Kako bismo vam što bolje dočarali kreativnost koja ondje vlada, spomenut ćemo makar carpaccio od lubenice s feta sirom i puževe u maslacu s biljem za predjelo te confit od patke s pečenim krumpirom i svinjske obraze u umaku od brusnica s fužima za glavno jelo. Petra (55) svakog jutra sama odlazi u kupovinu namirnica, a ono što tog dana pronađe, kasnije određuje smjer menija.

”Imamo super sustav s tablama na kojima svaki dan ispišemo što nam je u ponudi. Puno toga ovisi o sezoni: malo šparoga, malo tartufa, a kad se ulovi dobra tuna od 50 ili 60 kilograma, onda stavimo tartar od tune, neki steak… Stalno variramo i kuharima nikad nije dosadno”, govori nam Petra.

Neka jela prate ih još od prvih restoranskih dana, a jedno od najpoznatijih su prepečene dagnje sa sirom i u maslacu od začinskog bilja, koje poslužuju već više od 30 godina, a gosti zbog njih dolaze čak i iz Austrije. Veliki favoriti su i čuvena morska padela te francuska juha od luka.

Posebno mjesto u restoranu zauzimaju deserti. ”Imamo svog slastičara, to smo si priuštili i to je naš najveći luksuz. Ljeti imamo posebnu tablu samo za slastice, tad ih bude 15-ak i sve su napravljene ovdje, baš kod nas. Slastičaru dajemo potpunu slobodu da ih sam osmišlja i kreira, ali neke standardne stvari ipak moramo imati, to su naša čokoladna simfonija, crème brûlée, Pavlova…”, govori nam vlasnica.

Njezin muž Fabrice (57) zadužen je za kuhinju u koju je ukomponirao brojne elemente iz svoje domovine. Supružnici su se upoznali i zaljubili u Švicarskoj, a prst sudbine doveo ih je u čaroban Vrsar. Petra je, naime, rođena u Austriji, majka joj je Zagrepčanka iz Remeta, a otac Austrijanac. Nakon što je u Bad Gleichenbergu završila prestižnu hotelijersku školu, za praksu je izabrala susjednu Švicarsku.

Ondje je, također u ugostiteljsko-hotelijerskim krugovima, već radio Fabrice, Francuz iz grada Metza u pokrajini Lorraine. ”Kad smo se upoznali, imao je ugovor na godinu dana, a ja sam se nakon prakse morala vratiti u Austriju. Naš početak bio je sve samo ne jednostavan. Europa tad nije funkcionirala kao danas, Austrija još nije bila u EU i administrativne prepreke natjerale su nas da život počnemo graditi na potpuno neočekivanom mjestu”, prisjeća se Petra.

Sa suprugom prvo odlazi na sezonu u južnu Francusku. No ondje je radila bez papira pa je morala napustiti zemlju. Za mladi par nastupilo je još jedno razdoblje neizvjesnosti. Bio je kolovoz 1993. Sjeli su u auto i krenuli u potragu za novim poslom. Fabrice nije govorio njemački pa im Austrija i Njemačka nisu ni bile opcija, a Hrvatska je trebala biti tek usputna stanica.

”Svako ljeto roditelji su me vodili na otok Krk, a s obzirom na to da muž nikad nije bio u Hrvatskoj, htjela sam mu pokazati zemlju uz koju me vežu tako lijepe uspomene”, prisjeća se Petra. Po dolasku u Bašku, zapošljavaju se u jednom restoranu na plaži, no atmosfera ratnih godina učinila je svoje. Iako su istinski uživali u poslu, strah od mogućeg bombardiranja mosta i izoliranosti otoka natjerao ih je da ipak odu u sigurniju Istru.

Kad su 1994. napokon pronašli veliki restoran u centru Vrsara, uzeli su ga u najam, no prve godine poslovanja bile su izuzetno teške. Grad je bio prazan, a oni hrabri i tek rijetki turisti koji su ipak dolazili u Lijepu našu već su imali svoja omiljena mjesta kojima su se uvijek iznova vraćali.

”Nismo imali nijednog gosta skoro tri godine”, kaže Petra. Kako bi uspjeli plaćati najam restorana, ljeti su radili u Vrsaru, a zimi odlazili na kruzere. Znali su da rat kad-tad mora završiti, bili su mladi i uporni. Trebalo je proći nekoliko godina da im posao konačno krene, a onda im se ukazala prilika koja se ne propušta: najam lokacije na adresi Stancija Kapetanova 3.

Skromna kućica, koja je izgledala kao da je iz nekog drugog svijeta, uz puno ljubavi, truda, odricanja i ulaganja postala je restoran Petra, koji radi još od 1999. Danas supružnici Lenoir s ponosom Vrsar i Istru nazivaju svojim jedinim domom. Njihov sin Fabian (26) već četiri godine radi na luksuznom Four Seasons brodu, no planira nastaviti uspješnu obiteljsku priču koju su njegovi roditelji stvorili u srcu Terre Magice. Za kraj, pitamo Petru što njoj zapravo znači ugostiteljstvo.

”Ja sam možda i previše iskrena, ne podnosim glumu i znate što, uopće ne marim za Michelinove zvjezdice ili preporuke u vodećim gastro vodičima. Meni je najvažniji kontakt s ljudima. Kad mi već s parkinga mahnu i viknu: ‘Petra, tu smo, došli smo, doma smo’, kao da smo oduvijek familija, a Fabrice trči iz kuhinje da ih sve izgrli, pozdravi… Ma to ne bi mijenjala ni za što na svijetu!

Samo to želim, da se gosti kod nas osjećaju kao kod kuće, da je atmosfera ležerna, a hrana kvalitetna i iznad nekog prosječnog standarda, da su porcije velike, da se ljudi pošteno najedu za tu cijenu koju plate. Naši gosti više nisu samo gosti, oni su prijatelji za čitav život”, zaključuje naša sugovornica. I upravo ta misao najbolje zaokružuje ovu priču o posebnom mjestu u srcu Istre, malom komadiću raja kojem ćemo se sigurno vratiti: zbog hrane, topline i pozitivne energije kojom bračni par Lenoir zrači.