U Turskoj ovo jelo naručuju za doručak, ručak i večeru! Radi se od jaja i povrća, a umjesto vilicom jede se kruhom

Božanstvena turska kuhinja jedna je od najprepoznatljivijih na svijetu, poznata po raskošnim doručcima, bogatim okusima i savršenom spoju mediteranskih, bliskoistočnih, balkanskih i anatolskih utjecaja. Proslavili su je kebabi, baklava, pide, lahmacun, dolme, börek, mercimek juha od leće, razni meze zalogaji i nezaobilazni turski čaj, no među jelima koja najbolje pokazuju koliko jednostavne namirnice zapravo mogu biti raskošne posebno mjesto zauzima menemen.

Riječ je o tradicionalnom turskom jelu koje se priprema od jaja, rajčica, zelenih paprika i začina poput crnog papra, mljevene crvene paprike, soli, origana, a mogu mu se dodati i kumin, menta, majčina dušica ili alepski papar. Radi se na maslinovom ili suncokretovom ulju, ponekad i na maslacu, a ovisno o regiji i osobnim preferencijama može se obogatiti lukom, češnjakom, sirom, špinatom, gljivama, mljevenom janjetinom, sucukom ili pastırmom (sušenim goveđim mesom).

Menemen se najčešće jede za doručak, uz svježi kruh, no kad se poslužuje kao glavno jelo ili za ručak, u njega se dodaje i luk. Ipak, pitanje luka u ovom specijalitetu bilo je i ostalo predmet vječne kulinarske rasprave u Turskoj. U restoranima se ovo jelo poslužuje u sahanu, odnosno metalnoj tavi s dvije ručke u kojoj se i priprema. Uz menemen obično dolazi velika košara kruha, a mnogi ga ni ne jedu vilicom, nego grabe kruhom.

Priprema je jednostavna, ali traži malo strpljenja. Ako se koristi luk, najprije se dinsta na zagrijanom ulju ili maslacu, a zatim se dodaju zelene paprike. Sucuk se ubacuje nakon što paprike malo omekšaju kako bi kobasica pustila svoju karakterističnu aromu u masnoću.

Potom na red dolaze rajčice: one se mogu sitno nasjeckati, naribati ili kombinirati. Važno je da postanu mekane, promijene boju i puste sok, a smjesa ne bude previše vodenasta. Tek tad u nju dolaze jaja i začini. Jaja se mogu prethodno umutiti sa soli, paprom i svježim začinskim biljem ili razbiti izravno u tavu, ovisno o tome kakav izgled i teksturu želite postići.

Kaşar ili bijeli sir mogu se staviti neposredno pred kraj kuhanja, a kad jelo bude gotovo, posipa se svježim začinskim biljem ili mladim lukom. Menemen se često uspoređuje sa šakšukom, specijalitetom popularnim u sjevernoj Africi i Levantu, ali i s mađarskim lecsóm te našim satarašem, za koje se smatra da su nastali baš pod utjecajem osmanske kuhinje.

Ime jela potječe od grada Menemena u pokrajini Izmir na zapadu Turske. Prema jednoj kulinarskoj predaji, menemen su prvi pripremali seljaci koristeći ono što su imali u izobilju: rajčice, paprike i jaja sa svojih farmi. Kad su se 1920-ih turski imigranti s Krete doselili u Izmir, lokalni mesni gulaš od rajčice prilagodili su sebi tako što su meso zamijenili jajima.

Grad Menemen tad je bio važno poljoprivredno središte, a povijesni zapisi pokazuju da su rajčice ondje krajem 1920-ih postale vrlo cijenjena lokalna kultura. Upravo su one dale temelj ovom sezonskom, ljetnom i hranjivom jelu. Nakon 1930-ih menemen se iz jeftinog doručka poljoprivrednika i radničkih obitelji proširio po čitavoj Turskoj, a s vremenom i izvan nje.