Igor je obnovio stari djedov mlin i danas se po njegov kruh putuje desecima kilometara: “Sve radimo ručno u peći koju sam sam napravio”

Od polja do stola. Koliko smo samo puta svi čuli za ovaj izraz, ali malo je mjesta na kojima on živi toliko doslovno kao u malom selu Cabuna, udaljenom 20-ak minuta vožnje od Virovitice. U njemu se nalazi Dedin mlin obitelji Sokač, koja ima svoja polja pšenice i kukuruza. Žitarice melju u vlastitom mlinu, a potom od njega rade kruh i pekarske proizvode koje prodaju u pekarnici tik uz mlin.

Zaokružena je to priča, u čijem je središtu duga obiteljska tradicija i proizvodnja bez prečaca i kemikalija, pa smo se zaputili u Cabunu kako bismo iz prve ruke saznali priču o ovom uigranom obiteljskom poslu i probali slavni kruh o kojem se priča daleko izvan granica Virovitičko-podravske županije.

Pekarnicu lako nalazimo na glavnoj cesti koja povezuje Suhopolje i Slatinu, a da smo na pravom mjestu odmah nam do znanja daje veliki, drveni natpis ispred kuće. Igora Sokača zatekli smo u mlinu, maše nam rukom da uđemo i pričekamo dok ubacuje vreće pšenice u kameni mlin. Stiže i njegova supruga Vlatka, dočekuje dvije gospođe koje su došle kupiti brašno, vidi se da su stalni kupci. U mlinu je, vidimo, uvijek živo, posla ima, kad završi žetva proradi mlin, a kad on svoj dio posla obavi, pale se peći u pekarnici…

Kameni mlin koji gledamo kako marljivo „žvače“ žitarice nije originalni Dedin mlin. On se nalazi u dvorištu i čuva se kao obiteljska neprocjenjivost, objašnjava nam Igor, dok je ovaj koji gledamo u poslu ipak noviji. „Stari mlin nalazi se u zgradi iz 1893. godine. Pokušavao sam za njega pronaći sredstva za obnovu kroz razne fondove i institucije, slao dokumentaciju i fotografije, no bez uspjeha. Unatoč tome, i dalje ga održavam jer predstavlja dio obiteljske povijesti,“ objašnjava nam Igor.

No i novi je mlin poseban jer melje žitarice na tradicionalni način, na kamenu. Zapravo, radi se o dva mlina. Kameni mlin za pšenicu može samljeti oko 600 kilograma pšenice u 24 sata, a drugi kameni mlin koristi se isključivo za kukuruz i njegov je kapacitet između 250 i 300 kilograma dnevno. Mlinovi su, doznajemo, vrlo stari, potječu iz 19. stoljeća, ali su tijekom godina prilagođavani i nadograđivani kako bi zadovoljili današnje potrebe proizvodnje.

Zalihe se ne stvaraju: s obzirom na to da u brašnu nema konzervansa, čim se samelje ono ide u pekarnicu ili u prodaju. I kupci su se navikli da svoje brašno naruče unaprijed i uvijek dobe svjež proizvod, netom smljeven i zapakiran.

„U industrijskim mlinovima pšenica prolazi kroz proces kvašenja, valjanja i višestrukog prosijavanja kako bi se dobili različiti tipovi brašna. Kod kamenog mlina proces je drugačiji. Kamen zrno usitnjava, a zatim se brašno prosijava.“

Mlinarska tradicija u obitelji Sokač traje generacijama. „Prvo je radio pradjed, zatim djed koji je mlin preuzeo 1926. godine. Aktivno je radio sve do odlaska u mirovinu, a njegova ljubav prema mlinarstvu prenijela se i na mene. Odmalena sam odrastao uz brašno i mlinove pa je bilo prirodno da nastavim tim putem,“ smije se Igor. On je školovani mlinar koji ima zvanje majstor mlinar i jedini je na potezu od Zagreba do Iloka koji proizvodi brašno na kamenom mlinu.

S vremenom se rodila ideja o vlastitoj pekarnici. „Razmišljao sam: ako već proizvodim pšenicu i meljem je u vlastitom mlinu, zašto ne bih napravio i finalni proizvod? Iako smo pekarnicu pokrenuli kako bi pratila kapacitet mlina, danas je situacija obrnuta i ona je doslovno prerasla mlin,“ pričaju nam Vlatka i Igor.

Dodaju, a i sami vidimo, da posla ima puno i da se sve temelji na marljivom, svakodnevnom radu. Uostalom, kruh i je proizvod koji ljudi trebaju svaki dan, nema prečaca i pripreme unaprijed. Dan im počinje jako rano, žive u Cabuni i cijeli im je dan vezan uz proizvodnju. Srećom, pomažu im i djeca, kći i sin, koji svaki slobodni trenutak dolaze vidjeti treba li nešto očistiti i pripremiti, a kod velikih narudžbi cijela je obitelj u mlinu i pekarnici dok se sve ne završi.

Obitelj Sokač proizvodi pšenično bijelo brašno, integralno pšenično brašno, krušno brašno, raženo brašno, heljdino brašno, brašno od pira, kukuruzno brašno i kukuruznu krupicu. Tik uz mlin je pekarnica, pa krećemo zaviriti i u taj dio. Prodajni prostor je naprijed, prema cesti, a iza njega se skriva pravo, prostrano carstvo u kojem se mijesi, oblikuje, peče…

Kruh koji ovdje možete kupiti gotovo da nema sličnosti s kruhovima koje danas viđamo po supermarketima. U njemu su samo brašno, voda, kvasac i sok. Nema aditiva, nema konzervansa, sav okus i tekstura dolaze od iznimno kvalitetnog brašna i procesa duge fermentacije. „Zbog toga kruh može ostati svjež i do pet dana. To možda nije idealno za prodaju jer kupci ne moraju svaki dan dolaziti po novi kruh, ali nama je važnija kvaliteta proizvoda nego brzina potrošnje,“ objašnjava nam Igor sa smiješkom.

U pekarnici su nas posebno zainteresirale velike, kamene krušne peći i iznenadili smo se kad smo doznali da ih je Igor sam izradio! „Cijeli objekt, od temelja do krova, izgradili smo sami. Kada sam tražio majstore za izgradnju peći, dobio sam ponude koje su bile vrlo skupe, a nitko mi nije mogao jamčiti da će peći raditi onako kako želim. Zato sam odlučio sam izgraditi peći. Razmišljao sam da, čak i ako ne uspijem, barem ću znati da sam pokušao. Na kraju je ispalo super,“ kaže nam majstor mlinar.

Sve što danas peku radi se u njegovim krušnim pećima na drva. Pekarnica s proizvodnim i prodajnim dijelom prostire se na oko stotinu četvornih metara. Prvotni plan bio je znatno manji, no kako je projekt napredovao, prostor se postupno širio. Od prve ideje do završetka cijelog projekta prošle su godine. Ali, smatraju Sokači, isplatilo se.

Najviše proizvoda obitelj Sokač i njihov Dedin mlin prodaju na kućnom pragu, u mlinu i pekarnici. Osim kruha, proizvode i različite pekarske proizvode poput kiflica, slanaca, pogača i lepinja, koji se često naručuju za škole ili neka veća događanja. Imali smo priliku probati proizvode i oduševili su nas, posebno kruh koji je zaista trajao danima i imao okus djetinjstva i sela. Da su nam bar malo bliže, sigurno bi se redovito našao na našem stolu.