Usred Slavonije otkrili smo pravi japanski vrt! Uredili su ga policajci Zrinka i Dario, a sve je krenulo od “plutajućih dijamanata”

Znači, za sve su krivi koi šarani, pitala sam u šali. Zrinka Brkić iskreno se nasmijala. Ali i potvrdila te riječi jer upravo je od te japanske vrste ribe sve krenulo i preraslo u pravu japansku bajku na mjestu koje je tisućama kilometara udaljeno od zemlje izlazećeg sunca, u vikend naselju Nova Brana kod Vinkovaca. Naime, upravo se tamo nalazi Kuća za odmor Leon koju su Zrinka i njezin suprug Dario, oboje policajci, uredili, a njezinu okućnicu zavili u japanski stil. Spomenute ribe, poznate kao ‘plivajući dijamanti’ te simbol sreće, ljubavi i prijateljstva u Japanu, stanovnici su tog doista posebnog japanskog vrta usred slavonske ravnice.

Naime, kako im se sin Leon odselio, Zrinka i Dario prodali su svoju tadašnju kuću i odlučili potražiti nešto novo. I to su našli nadomak Vinkovaca. Svidjela su im se, kaže ona, mir i tišina, šuma i rijeka te su kuću prvo počeli sređivati za sebe, kako bi oni sami u njoj živjeli. Prvo što su napravili, kaže Zrinka, bilo je iskopavanje ribnjaka. I u prijašnjoj su kući imali koi šarane i dom za njihove ljubimce u njihovu novom domu bio je prioritet. Onda se, na šarane i ribnjak, samo sve nadovezalo. Upravo je s tim predivnim ribama, koje dolaze u svim bojama, kaže Zrinka, počelo zanimanje za Japan.

„Krenuli smo s ribnjakom, no fascinira nas sve vezano uz Japan, među ostalim njihova kultura ophođenja…”, govori Zrinka. Oni sami u Japanu još nisu bili, nadaju se otići iduće godine, a najviše ih zanimaju tamošnja priroda, hramovi i vrtovi. Navodi kako ih kod Japana fascinira tamošnja smirenost, način na koji uređuju svoje vrtove što pak naziva umjetnošću koja se uči cijeli život, ali i općenito njihova kultura. “Trebali bismo preuzeti neke stvari. Fascinantno je da policija zaustavi pijanog vozača i svi u vozilu plaćaju kaznu jer su bili dužni spriječiti ga da vozi”, kaže.

Dakle, nakon što su u svojoj novoj okućnici smjestili svoje ribe, njih 50-ak, u ribnjaku dugačkom sedam te širokom četiri metra i maksimalne dubine 120 centimetara, malo pomalo počeli su dodavati i druge japanske elemente. Neizostavni su bili javori. I u staroj je kući Zrinka imala dva javora. Oni i koi šarani bili su jedine stvari koje su uzeli iz stare kuće, kaže. S druge strane, njezin je suprug, čija je obitelj uvijek imala akvarij i kojega su ribe ‘pratile’ cijeli život, opčinjen torii vratima pa jedna krase i njihovo dvorište. “Na njima, na japanskom, s jedne strane piše Leon, a s druge Brkić… Razmišljali smo i kući dati japansko ime, no ipak smo ostali na Leonu”, kaže.

Kako su kuća i okućnica postajali sve uređeniji, tako ih je njihova okolina počela sve češće nutkati da je krenu iznajmljivati. Pomisao na to isprava im je bila nezamisliva, no onda su ipak odlučili probati. I iznajmljivanje funkcionira, kaže Zrinka koja sa suprugom živi malo dalje u ulici, ali po njihovim pravilima.

U njihovoj kući za odmor, kaže ona, pravila su malo drugačija. Nikad ne primaju više od četiri osobe, a nisu dopuštene ni glasna glazba ni galama. Kuća za odmor Leon je kao stvorena za one koji žele odmor u miru i tišini, a dokaz da misle ozbiljno je i to da za Novu godinu ne primaju goste.

Isto tako, imaju i općenito drugačiji pristup prema svojim gostima. Uvijek ih dočekaju i otprate, vole da goste dočeka plata s domaćim slavonskim proizvodima, od kulena do sireva, ali i domaćim kruhom koji peče Zrinkina mama. U frižideru ih obavezno čekaju bijelo i crno vino, kao i rose, a u kuhinji imaju sve potrepštine kako ne bi morali odmah juriti u dućan.

Vole da se ljudi kod njih osjećaju kao doma pa su kuću opskrbili i svim mogućim aparatima, od blendera i mikrovalne do sokovnika. Goste čak i u zamrzivaču čeka smrznuto voće kako bi si mogli izblendati šejk. Isto tako, gostima su na raspolaganju PlayStation i tri velika televizora, mala japanska terasa, jacuzzi i sauna. Sama kuća sastoji se od dnevnog boravka, spavaće sobe, kuhinje, kupaonice i vešeraja, i ima oko 60 kvadrata, s okućnicom od oko 500, a od Bosuta je dijele tri minute hoda. Odmah do njihove kuće nalazi se i ranč s konjima pa njihovi gosti, odnosno djeca njihovih gostiju imaju mogućnost besplatnog jahanja na ponijima, a zadnji dan boravka gosti mogu ostati u kući koliko žele…

Isto tako, psi su u kući za odmor Leon više nego dobrodošli te i oni dobiju neki poklončić, a planiraju nabaviti i čamac kako bi svoje goste, koji ih posjete u doba Vinkovačkih večeri, mogli odvesti na tu manifestaciju. No, čak ni to nije sve. U prednjem dijelu vrta imaju i povišene gredice u kojima si njihovi gosti mogu ubrati povrće, a gosti se mogu voziti i na običnom ili električnom biciklu.

Kad u kući nema gostiju, kaže Zrinka, ona je njihov mali raj. Tamo provode svako slobodno vrijeme i ona im je antistres terapija. “Kad dođeš s posla,  da možeš glavu razbistriti”, kaže Zrinka. Kuća i njezina okućnica odraz su i njihova zajedništva. “Sve smo sami radili, volimo to… Sve je lijepo kad platiš da ti netko napravi, ali nema tog zadovoljstva. Isto tako, nema kod nas onog muško žensko. Ja ću na miješalicu, kao što će on opeglati. Mi smo ravnopravni tim. A i ne može jedno vući gdje je dvoje, tamo gdje samo jedno vuče nema tu sreće. Da ja to ne volim, da on sve to radi, to nije to… Volimo i pecati, svi interesi u životu su nam zajednički”, kaže Zrinka, a zatim priznaje kroz smijeh kako joj Dario kaže da mu je “najveći stres kad ga pogleda i kaže da ima ideju”.

Najviše od svega uživaju u ispijanju kave okruženi svojim japanskim vrtom. “Ima tu posla, treba zalijevati, ima svakodnevnih obaveza… No, kad možemo, onda tu pijemo kavu i suprugu i meni je to stvarno ritual. Jutarnja kava u miru i tišini, to je stvarno blagoslov. Ne moraš ništa pričati, svaki u svojim mislima, samo zvuk ptičica…”, kaže Zrinka.