Usred zelenog europskog krajolika odjednom smo ugledali oštre crvene stijene: krajolik nas je podsjetio na Ameriku

Kad pomislimo na neobične formacije crvenih stijena, misli nam obično odu preko Atlantika, u Sjedinjene Američke Države, primjerice u saveznu državu Utah ili Južnu Dakotu. No, mi smo čudo tog tipa, nevjerojatne formacije stijena jednako nevjerojatnih boja, ovog rujna pronašli na sasvim neočekivanom mjestu, i to mnogo bliže Hrvatskoj, u Rumunjskoj. Ono se zove Râpa Roșie na rumunjskom, odnosno Red ravine na engleskom to jest Crvena klisura ili jaruga na hrvatskom. Riječ je o zaštićenom području, od 1950. godine nacionalnom spomeniku prirode te botaničkom i geološkom rezervatu koji u podjednakoj mjeri mami turiste i znanstvenike.

Neobična Crvena jaruga nalazi se u okrugu Alba, na krajnjem jugozapadu visoravni Secașelor. Oko četiri kilometra je dijele od grada Sebeșa, a zaštićeno područje prostire se na 24 hektara. I iz daljine prizor je neobičan. Pojavi se kao pomalo mutno crvenilo na rumunjskom zelenom horizontu, nalik na neki neobični kamenolom. Do podnožja tog crvenila vodi makadam, na kraju kojeg vas čekaju plastični WC-i, dovoljno mjesta za parkiranje i table koje upozoravaju posjetitelje da se tamo ne može kampirati, kao i dokazi da se to pravilo vrlo vjerojatno uredno krši.

Osim te zabrane, posjetitelje čeka i tabla s nizom sigurnosnih uputa, jedina te vrste koju smo vidjeli na proputovanju Rumunjskom. Upozorenje je glasilo ovako i činilo nam se čak pomalo zloslutno: zaključajte auto čak i ako odlazite na samo nekoliko minuta, ponesite sa sobom sve vrijedne stvari, potpuno zatvorite prozore, ne ostavljajte vrijednosti bez nadzora i budite oprezni u povremenim susretima s drugim putnicima…

No, već nekoliko minuta kasnije odlučili smo se za jednu od stazica koje vode prema crvenilu i ‘nestali’ u šumi. Ubrzo se pred nama počeo pokazivati doista nesvakidašnji svijet, još jedan od ukrasa Transilvanije koja nas je svako malo ostavljala bez teksta. ‘Drakulina zemlja’, ta brdovita i slana srčika Rumunjske (navodno se u cijelom transilvanijskom podzemlju nalaze debele naslage soli), nekoliko nas je puta izbila iz cipela ljepotom svoje prirode.

Ovo je bila jedna od tih prilika. Crvenu klisuru inače nazivaju, prenosi primjerice Romania Journal, jednom od najnevjerojatnijih geoloških formacija u toj zemlji te europskim raritetom. Često joj tepaju rumunjski ‘mali kanjonom’, prizivajući asocijaciju na američki Grand Canyon s kojim se veličinom ne može mjeriti. Ovdašnje se stijene uzdižu do visine između 50 i 100 metara, a protežu se u duljini od 800 metara. No, i ovdje si je voda, ta vješta kiparica, dala oduška…

Stijene imaju karakterističnu boju koja doprinosi njihovoj ljepoti i fotogeničnosti. Riječ je o carstvu pješčenjaka, lapora i gline obogaćenom željezovim oksidom koji joj i daju boju. To crvenilo u neobičnom je kontrastu s okolnim zelenilom i kao da s njime vodi borbu za nadmoć. Neobični ples tih boja nadasve je zanimljiv prizor koji je u vječnoj promjeni. Svaka kiša daje nešto novo ovom crvenom mjestu, a kišnica, kada se slijeva kroz njezine proreze, udubine i šiljke, navodno proizvodi buku.

To nije sve. Lijep je i pogled na okolicu, a područje je poznato i po svojoj mikroklimi kao i vrlo specifičnoj flori i fauni. Tamo raste čak 144 vrste biljaka, od kojih su neke ugrožene i endemi, dok se na stijenama gnijezde ptice. U okruženju neobičnih stijena lako je zaboraviti na vrijeme. Mi smo ponijeli i dekicu za piknik, no na kraju su nam piknik skratile kapi kiše i munje u daljini. Tamo smo bili kojih sat vremena, no vrlo je lako ostati i dulje i istraživati staze i uživati u pogledima na stijene iz različitih kutova.

Crvena jaruga pristupačno je mjesto. Postoji nekoliko staza kojima možete prošetati i birati poglede. Mi smo se odlučili za jednu koja na prvu ide u dubinu kanjona, a čiji je završetak pomalo strm. Svakako savjetujemo oprez prilikom šetnje jer nema zaštitnih ograda, a provalije su zaista duboke. Isto tako, velika je šansa da ćete na ovom mjestu imati mira jer ovdje nema turističkih hordi unatoč tome što ovaj kutak prirode slovi za jednu od najvećih atrakcija Albe.