Katran kojim su se nekad premazivali brodovi danas je omiljeni dodatak jelima u Finskoj: ide i na ribu i na sladoled

Bit ćemo iskreni i priznati da je ponekad doista teško razumjeti Fince i njihove društvene norme, način života, a o jeziku da ne govorimo. Međutim, kada smo naišli na informaciju da u njihovim slastičarnicama možete dobiti sladoled s okusom katrana, doista smo pomislili da se netko šali s nama. Što se nas tiče, katran je vjerojatno posljednja stvar koju bismo povezali s gastronomijom, a još manje s desertima, čokoladom ili slatkim palačinkama. Ipak, u Finskoj je takva ponuda sasvim uobičajena. Ondje se od jedne posebne vrste katrana proizvode bomboni, kruh, alkoholna pića, pa čak i specijaliteti u restoranima. Koliko god nam ta ideja zvučala neobično, Finci u njegovu intenzivnom, dimljenom okusu prepoznaju važan dio vlastite tradicije.

Kako ne bi bilo zabune, vrlo je važno odmah napomenuti da se radi o borovu katranu, a ne industrijskom proizvodu katrana. Ova vrsta, poznata i kao terva, tamna je i gusta tvar koja nastaje zagrijavanjem borova drva uz vrlo malo kisika. Stoljećima se koristila za zaštitu drvenih brodova od vode, ali i u tradicionalnoj medicini, dok je danas postala jedan od prepoznatljivih okusa finske gastronomske baštine. Naravno, u prehrambenim proizvodima koriste se posebno pripremljene arome.

Odvest ćemo vas kratko na sjever zemlje kako bismo vam malo pojasnili ovu temu. Oulu je tijekom 19. stoljeća postao jedno od najvažnijih svjetskih središta trgovine katranom, a do 1860-ih razvio se u najveću svjetsku izvoznu luku za tu sirovinu. Okolne borove šume pružale su obilje materijala, dok je mreža rijeka omogućavala prijevoz drvenih bačava do luke. U vrijeme kada su svjetskim morima plovili drveni jedrenjaci, katran je bio iznimno tražena sirovina jer se njime drvo štitilo od vode i propadanja.

Zanimljivo je da put katrana prema finskim tanjurima nije započeo u kuhinjama, nego u ljekarnama. Početkom 20. stoljeća pojavili su se bomboni s njegovom aromom, koji su se prodavali kao pripravci protiv kašlja i tegoba dišnih putova.

Prema istraživanju povjesničarke prehrane Ritve Kylli sa Sveučilišta u Ouluu, lokalni listovi reklamirali su takve slatkiše još 1902. godine. Nekoliko desetljeća poslije, točnije 1933., farmaceut Y. W. Jalander predstavio je pastile Terva Leijona, odnosno Katran lav, kombinirajući aromu katrana sa sladićem. Crni bomboni intenzivnog, dimljenog okusa proizvode se i danas, a mnogim Fincima predstavljaju dobro poznat okus djetinjstva.

Prema opisima onih koji su ga probali, okus borova katrana izrazito je intenzivan, dimljen i pomalo ljekovit, ali uz dodatak šećera može biti iznenađujuće ugodan. Novinarka BBC Travela Zuzana Zimmermannová, koja je istraživala ovaj gastronomski fenomen u Ouluu, opisala je svoj prvi susret sa sladoledom od katrana kao neobičnu kombinaciju slatkoće i arome koja ju je podsjetila na slaninu.

Upravo ta dimljena nota čini ga zanimljivim sastojkom i za slana jela. U finskim restoranima može se pronaći uz ribu, osobito losos, dok se u pekarnicama priprema kruh s aromom katrana. Posebno neobično zvuči kombinacija čokolade, brusnica i katrana, u kojoj se slatkoća voća i gorčina kakaa nadopunjuju intenzivnim dimljenim okusom.

Premda katran nije omiljen baš svakom Fincu, njegova gastronomska popularnost otkriva zanimljiv odnos prema vlastitoj prošlosti. Miris koji se nekada širio brodogradilištima, riječnim lukama i seoskim gospodarstvima danas se ponovno pojavljuje u slastičarnicama, pekarnicama i restoranima.

Finci su tako od nekadašnje važne industrijske sirovine stvorili gastronomski specijalitet koji teško možete zamijeniti s bilo kojim drugim. I dok će većini posjetitelja sladoled od katrana vjerojatno zvučati kao prilično upitna ideja, stanovnicima sjeverne Finske on predstavlja dobro poznat okus njihove povijesti.