Grad u srcu Hrvatske prvi je podigao spomenik žabi: bila je dar iz Zagreba i dugo je čuvala ulaz na omiljenu gradsku šetnicu

Vladari i povijesni ratnici su najčešći. Neki zamišljeni umjetnik, državnik ili filozof isto nije rijetkost. Žene već jesu, ali nađe se pokoja, poput Mile Gojsalić iznad Omiša ili Zagorke i Kumice u Zagrebu. Ali životinje, osim ako ih ne jaše neki junak, rijedak su motiv na gradskim spomenicima. Pa ipak, u Karlovcu je jedan od najpoznatijih spomenika dugo bio onaj posvećen žabi! Mala brončana stanovnica grada na četiri rijeke godinama je stajala na ulazu na gradsku Promenadu. Sjećam se da sam se, kad je prvi put ugledala, od srca nasmijala. Osim simpatičnog izgleda, spomenik čuva i zanimljivu priču.

Spomenik žabi otkriven je u ožujku 2008. i do 2024. godine je stajao na križanju Ulice Stjepana Radića i Šetališta dr. Franje Tuđmana, poznatijeg kao Promenada. Sve do 2022. bio je to jedini spomenik žabi u Hrvatskoj, no tada je jedan postavljen i u Zmijavcima kod Imotskog.

Karlovačku brončanu žabicu danas nažalost ne možete vidjeti: uklonjena je prilikom uređenja Radićeve ulice, kad je prevezena na čuvanje u spremište Javne vatrogasne postrojbe Karlovca. Na svoju se staru lokaciju nikad nije vratila. Grad je prilikom izmještanja najavio da će joj pronaći novu lokaciju, jer se stara pokazala se nefunkcionalnom, ometala je, kažu, prolaz i organizaciju manifestacija na tom Promenadi. No radovi su završeni, a Žaba još nije dobila novo mjesto.

kako se žaba uopće našla na karlovačkoj Promenadi? Spomenik težak oko 80 kilograma otkriven je 31. ožujka 2008. godine, a izradio ga je akademski kipar Stjepan Gračan. Karlovcu ju je darovao Grad Zagreb na inicijativu Zvonimira Beškera, Karlovčanina koji je radio u zagrebačkoj gradskoj upravi. U grad je stigla dvije godine prije postavljanja, a u međuvremenu se tražilo najbolje mjesto za nju, razmatralo se čak i postavljanje na zid gradskog magistrata. Na kraju je odabrana lokacija dostupna prolaznicima i djeci, za koju se vjerovalo da će se novoj atrakciji najviše veseliti.

Žaba je odabrana zbog starog nadimka Karlovčana: stanovnike grada na četiri rijeke nekoć su, naime, nazivali žabarima. Ono što je nekad bilo pogrdno ime, dio stanovnika s vremenom je prihvatio kao dio svog identiteta. Dok je žaba još stajala na svojem mjestu, pojavila se priča i da donosi sreću: trebalo ju je, navodno, protrljati iza lijevog oka i zaželjeti želju. Šapuću li vatrogasci danas svoje želje žabi ili su se na nju već toliko navikli da je i ne primjećuju, ne znamo, no vjerujemo da bi joj se na nekoj javnoj površini puno više ljudi veselilo.