Koji je hrvatski grad prvi dobio tramvaj, čak i prije Zagreba? Danas spada među najmanje gradove na svijetu u kojima stanovnici mogu uživati u ovom obliku prijevoza

U drugoj polovici 19. stoljeća, točnije 10. rujna 1884. godine, na istoku zemlje mogao se osjetiti poseban ponos. Prekrasnim ulicama grada Osijeka počeo je voziti prvi tramvaj u Hrvatskoj. Bio je to prvorazredan događaj za lege i sam grad, koji je tada stao uz bok velikim svjetskim metropolama. Od tada pa sve do danas promijenilo se puno toga. Tramvaj više ne vozi čuvenom Tvrđom. Od 1926. godine Osijekom prometuje električni tramvaj, a kako piše na službenim gradskim stranicama za prijevoz putnika, kasnije se širi tramvajska mreža kroz Retfalu, Industrijsku četvrt, Jug II, Višnjevac te se modernizira vozni park. No, jedna je stvar u čak 140 godina postojanja ostala nepromijenjena: tramvaj je bio i ostao sastavni dio užurbane osječke svakodnevice.

“Tramvajem smo od mladosti putovali svakodnevno u školu, na sastanke s dragim ljudima, na posao. Za tramvajem smo trčali, tramvajem smo žurili, u tramvaju se gužvali. Tramvaj je iznimno važan i za povijest grada kao ključni čimbenik koji je pomogao prometno integrirati svojedobno još nepovezane gradske cjeline, Tvrđu, Gornji, Donji i Novi grad, bez čega modernizacija i ekonomski razvoj Osijeka ne bi bili mogući”, navode iz Grada Osijeka na svojim stranicama.

Danas Osijek ima 30 kilometara pruge i ukupno 25 tramvaja u službi javnog prijevoza. Samo Zagreb i Osijek u Hrvatskoj imaju organiziran tramvajski promet, s tim da je Osijek jedan od najmanjih gradova u svijetu čiji građani imaju privilegiju svakodnevno koristiti ovaj iznimno ekološki prihvatljiv oblik javnog prijevoza.

Sedam godina nakon što je prvi tramvaj stigao u Osijek, točnije 5. rujna 1891., pušten je u promet prvi tramvaj na konjsku zapregu u glavnom gradu Hrvatske. Više od milijun putnika prevezlo se novim prijevoznim sredstvom u gradu samo tijekom prve godine rada, što je bila iznimno visoka brojka, s obzirom na to da je Zagreb u to vrijeme imao samo oko 42.000 stanovnika. Kako piše povijest.hr, za pogon prvih zagrebačkih tramvaja upotrijebljena je konjska vuča. Prosječna cijena vožnje iznosila je oko 12 filira, a tijekom prve godine zarađeno je ukupno 77.800 forinti.

Stanovnici Velike Gorice sve do 1937. godine vozili su se konjskim tramvajima, a Rijeka je bila prvi grad u Hrvatskoj koji je dobio prvi električni tramvaj. U promet je pušten 1899. godine, no nagli razvoj grada diktirao je brži, moderniji i kvalitetniji prijevoz pa je 1951. godine u promet pušten trolejbus. Godinu dana kasnije u potpunosti je ukinut tramvajski promet.

Dubrovnik je električni tramvaj dobio 22. prosinca 1910. godine, a linija je povezivala Dubrovnik s Gružem. Posljednje je putnike prevezao 1970. godine te je linija ukinuta zbog čestih nesreća koje su se događale. Električni tramvaj u Puli pušten je u promet 24. ožujka 1904. godine, a ukinut je nakon 30 godina služenja zbog premalog interesa građana.

Opatijska linija u dužini od 12 kilometara puštena je u promet 1908. godine. Svakodnevno je tramvaj vozio na relaciji Matulji – Lovran od 6 do 22 sata, uz polazak svakih 15 do 20 minuta. Novi list piše kako je tramvaj kretao s kolodvora Matulji prema središtu Matulja. Remiza mu je bila na Preluku (ex Berger, danas trgovina namještaja), a zatim se spuštao prema Voloskom, Opatiji, Ičićima, Iki i Lovranu, uz brojna stajališta. Zadnji put je tu rutu odvozio 31. ožujka 1933. godine.