Riblji fast food o kojem svi pričaju prilično nas je razočarao: u burgeru od tune tu smo ribu jedva osjetili

Otvaranje Tunaholic Fish Bara prije nekoliko godina popraćeno je sa zanimanjem i nizom pohvala. Ideja da brza hrana može biti i iz mora, da se „u hodu“ mogu pojesti i povoljni lokalni zalogaji poput prženih sardina, girica ili lignji, uz dodatak da je sve pokrenula obitelj koja se desetljećima bavi ribarstvom, obećavala je veliki hit. I zaista, nakon Poreča, Tunaholic Fish Bar otvoren je i Rovinju, potom i na Rabu, u Trogiru, Splitu i Ljubljani, a stigli su naravno i do Zagreba. Najprije u Petrinjsku, a potom u hladni i prilično neugledni prostor „food courta“ u Arena centru.

Upravo smo u Arenu nedavno svratili u Tunaholic na brzi zalogaj nakon shoppinga. Odlučujemo naručiti Tunaholic burger, njihovo neprepoznatljivije jelo, a za drugo jelo uzeli smo frigani mix rivetta sa sardinama, giricama, lignjama i krumpirićima.

Burger dolazi u crnom pecivu, koje je meko i svježe, ali osim efektnog izgleda nismo dobili dojam da crnilo nešto doprinosi jelu svojim okusom. Prvim smo zalogajom jako zadovoljni, burger je sočan, prepun okusa, a mi smo prilično gladni. No nakon još nekoliko zagriza, shvatili smo da tunu uopće ne osjetimo.

Naime, osim crnog peciva i tune, u burger idu wasabi majoneza, rikola i karamelizirani luk, rajčica, grilana tikvica, klice, aceto krema i parmigiano. Svi ti okusi, ponajviše ljutkasta wasabi majoneza, ribu kao da su pregazili. Ukusno je to jelo, bez daljnjeg, ali u tom pecivo, s tim dodacima, zaista je moglo biti bilo što, a ne tuna, mnogima omiljena i prilično skupa riba. Koja je, pritom, bila ispečena well done, što bi (da se osjetila) bio priličan minus.

Fritto misto bio je korektan, najviše su nam se svidjele pržene lignje jer se s njima zapravo nema što fulati. Pohane srdele bile su mrvicu neslane, a giricama je falila hrskavost. Najveća je zamjerka što više od pola porcije otpada na krumpiriće, koji nisu ništa posebno, konfekcijski i stoput viđeni. S jelom dolaze i dva umaka, dobar tartar i klasičan kečap.

E sad, da sam ovo jelo probala uz more, opuštena i slana od kupanja, okružena restoranima u kojima dvije osobe trebaju 100 eura za najjeftinije riblje jelo, moguće da bi dojam bio drugačiji. Ali u shopping centru sve mi skupa nije funkcioniralo. Čini se da i mnogi drugi tako isle. Od trenutka kad smo došli, potom pričekali svoju narudžbu, sjeli i pojeli, osim nas u Tunaholicu jelo nije uzeo nitko. Ne treba ni govoriti da su okolni fast food barovi bili prilično puni.

Što se tiče cijena, Tunaholic burger smo platili 11 eura, a frigani mix 11,50. S obzirom na to da se radi o ribi, cijene su nam se činile korektne, iako bi frigani miks mogao biti jeftiniji s obzirom na to da se radi o povoljnoj ribi, a više od pola porcije čine krumpirići. Od ostalih jela, u ponudi je još nekoliko vrsta ribljih burgera i sendviča (od 10,50 do 12 eura), rice bowls, odnosno pjati s ribom, povrćem i rižom za 11,80, nekoliko varijanti pržene i pohane ribe s krumpirićima (od 8,30 do 11,50 eura), te pržene ribice (7 eura) i lignje (9 eura), s umakom i kriškom limuna, ali bez priloga.

Tunaholic Fish Bar izvrstan je koncept kojem želimo da uspije i proširi se na što više gradova u Hrvatskoj, pogotovo na obali. Mi ćemo mu ponovo dati šansu, no vjerojatno ćemo odlučiti za neku od ribljih salata ili njihovih „pjata“ s rižom i povrćem u kojem će sama riba bolje doći do izražaja. I nadamo se da će to biti negdje uz more. U nervoznoj atmosferi shopping centra, s mirisom hamburgera iz okolnih fast foodova, stvar nam naprosto nije funkcionirala.