Napravili smo domaću focacciu kao iz talijanske pekare: svi su nas tražili recept i dijelimo ga s vama

Svi koji su barem jednom posjetili Italiju znaju da se na Apeninskom poluotoku jede i pije kao nigdje drugdje u svijetu. Svako selo, svaki grad, svaka regija imaju svoje specijalitete koji očaravaju okusne pupoljke i osvajaju srca turista. Od poznatih pizza, savršeno pripremljenih tjestenina, do raznih delikatesa, talijanska kuhinja zaista je bogata i raznolika, a zaštitio ju je čak i UNESCO. Među brojnim gastronomskim ikonama jedno jelo zauzima posebno mjesto, a to je, naravno, focaccia. Iako se često poslužuje kao prilog uz razna jela, mnogi je Talijani konzumiraju samostalno, uz čašu vina ili uz bogate umake. Priprema focaccie kod kuće nije zahtjevna, iako je potrebno malo strpljenja… U konačnici ona je simbol talijanskog načina života. U nastavku donosimo najbolji recept za focacciu koji se često priprema i u našoj kuhinji!

Ovaj tradicionalni talijanski kruh vuče svoje korijene iz grčke i etruščanske kulture prije nego što je stigao u Italiju. Etruščani, koji su živjeli na području današnje Toskane i Umbrije smatraju se jednim od naroda koji su razvili rane oblike ove plosnate vrste kruha. S druge strane, Grci su imali svoju verziju sličnog kruha, zvanog “plakous”, koji su često obogaćivali začinima, sirom i lukom.

Riječ „focaccia“ dolazi od latinskog izraza „focus“, što znači ognjište ili mjesto za pečenje, budući da se izvorno pekla na žeravi ili vrućem kamenu. U početku je bila jednostavan, plosnati kruh napravljen od brašna, maslinovog ulja, vode, soli i vrlo male količine kvasca. Zbog svoje jednostavnosti i pristupačnih sastojaka postala je omiljena hrana među različitim društvenim slojevima, od vojnika do aristokracije, a danas je poznata delicija koju ćete pronaći u gotovo svim talijanskim restoranima.

Focaccia se razlikuje od pizze po nekoliko ključnih elemenata u pripremi tijesta i načinu pečenja. Obje vrste tijesta koriste osnovne sastojke poput brašna, vode, kvasca i soli, ali glavna razlika leži u količini kvasca i tretmanu tijesta prije pečenja.

Focaccia sadrži više kvasca i ostavlja se da se diže dva puta: jednom nakon miješanja tijesta i drugi put neposredno prije pečenja. Ovaj dodatni korak omogućuje da tijesto postane deblje, mekše i prozračnije, s karakterističnim zračnim džepovima. Također, Focaccia zahtijeva duže vrijeme pečenja na nižoj temperaturi kako bi se osigurala ujednačena tekstura kroz cijeli kruh.

Sastojci

Tijesto:

• 400 g brašna
• 310 g vode
• 1 žlica meda
• 7 g suhog kvasca
• 1 žlica soli
• 4 žlice maslinovog ulja

Nadjev:

• maslinovo ulje
• masline
• cherry rajčice
• 1 luk
• ružmarin
• krupna sol

Postupak pripreme

1. U posudi pomiješajte vodu, med, kvasac i ulje. Dodajte brašno i miješajte kratko dok se ne sjedni. Pospite sol po vrhu tijesta, pokrijte i ostavite 20 minuta.
2. Zatim premijesite tijesto, par puta ga preklopite rukom i ostavite opet pokriveno 20 minuta. Ponovite postupak za 20 minuta te ga pokrijte prozirnom folijom i ostavite tako u hladnjaku preko noći. Može tako stajati i do 24 h.
3. Pleh dimenzija 20 x 30 prekrijte papirom za pečenje, premažite ga maslinovim uljem te prebacite dignuto tijesto. Lagano ga raširite rukama, prekrijte krpom te ostavite 30 min.
4. Zatim ga premažite maslinovim uljem pa u tijesto ubadajte prste da dobijete udubine po cijeloj površini. Nakon toga stavite na tijesto namirnice po želji. Mi smo stavili masline, cherry rajčice, luk narezan na tanke kolutove i grančice ružmarina te posuli krupnom morskom soli.
5. Ostavite opet 20-ak minuta. Stavite u prethodno zagrijanu pećnicu na 230 °C i pecite oko 25 min, odnosno do zlatne boje.