Je li hrana iz konzerve zaista nezdrava? Jeftina je, praktična, ali stručnjaci ipak imaju jedno važno upozorenje

Neki kažu da je treba izbjegavati jer sadrži štetne sastojke, dok drugi tvrde da ipak može biti dio zdrave prehrane. Konzervirana hrana, da ili ne? Je li hrana iz konzerve zaista nezdrava? Ovo pitanje muči mnoge, ali kad nam svježe namirnice nisu dostupne, čak i one iz limenke mogu biti izvrstan izbor. Opskrbit će nas esencijalnim vitaminima i mineralima, a i priprema konzervirane hrane prilično je brza i jednostavna. Osim toga, konzerviranje nam osigurava pristup velikom izboru hrane tijekom cijele godine i ono najvažnije, namirnice u konzervi često su znatno jeftinije od svježih proizvoda. Međutim, valja pripaziti na BPA i aditive, koji mogu predstavljati određeni zdravstveni rizik.

Konzerviranje je prvi put razvijeno u kasnom 18. stoljeću kako bi se osigurao stabilan izvor hrane za vojnike i mornare u ratu. Zapravo je riječ o metodi dugotrajnog čuvanja hrane koja se pakira u hermetički zatvorene posude. Sam proces konzerviranja stabilizira hranu i omogućuje da ona bude sigurna za konzumaciju čak i do pet godina, a u nekim slučajevima i dulje, piše portal Healthline, koji je u opsežnom članku i sam pokušao odgovoriti na pitanje je li hrana iz konzerve nezdrava.

Uobičajena konzervirana hrana uključuje voće, povrće, ribu, mahunarke i grahorice, juhe, meso i plodove mora. Često se misli da su tako pohranjene namirnice manje hranjive od svježe ili smrznute hrane, ali istraživanja pokazuju da to nije uvijek točno. Zapravo, konzerviranjem se čuva većina hranjivih tvari. Sam proces ne utječe na proteine, ugljikohidrate i masti, a većina vitamina i minerala topivih u mastima, primjerice vitamin A, D, E i K, također se zadržavaju.

No s obzirom na to da konzerviranje obično uključuje visoku temperaturu, vitamini topivi u vodi, poput vitamina C i B, mogu se oštetiti. Istodobno, količine drugih zdravih spojeva mogu se povećati prilikom procesa konzerviranja. Savršen primjer su rajčice i kukuruz, koji zagrijavanjem oslobađaju više antioksidansa, što ovu hranu u konzerviranom obliku čini još boljim izvorom tih istih antioksidansa. Sardine i tuna u konzervi također nude niz zdravstvenih prednosti, uključujući omega 3 masne kiseline.

Osim toga, konzervirana hrana slovi kao dobar izvor važnih vitamina i minerala. Jedno istraživanje pokazalo je da su ljudi koji su jeli šest ili više konzerviranih namirnica tjedno imali veći unos čak 17 esencijalnih hranjivih tvari, u usporedbi s onima koji su jeli dvije ili manje konzerviranih namirnica u istom razdoblju.

Tijekom procesa konzerviranja ponekad se dodaju sol, šećer i drugi prirodni ili kemijski konzervansi. Iako visok sadržaj soli za većinu ljudi ne predstavlja zdravstveni rizik, on može biti problematičan za one s visokim krvnim tlakom. Kao i kod svake hrane, važno je čitati etikete i popis sastojaka, a ocjeđivanje i ispiranje hrane također može smanjiti sadržaj soli i šećera.

No što je s bisfenolom-A (BPA), kemikalijom koja se često koristi u pakiranju hrane? Studije pokazuju da BPA može migrirati iz obloge konzerve u samu hranu koja se u njoj nalazi. Jedno istraživanje analiziralo je 78 konzerviranih namirnica i pronašlo BPA u više 90 % njih, što jasno pokazuje da je konzumacija konzervirane hrane vodeći uzrok izloženosti bisfenolu-A. Određene studije provedene na ljudima čak su povezale BPA sa zdravstvenim problemima kao što su bolesti srca, dijabetes tipa 2 i seksualna disfunkcija kod muškaraca.

Danas se u većini zemalja svijeta limenke izrađuju od čelika presvučenog kositrom, a iznutra su obložene plastikom, koja hranu štiti od kontaminacije i produljuje joj rok trajanja. No upravo ta plastika ponekad sadržava i kemikaliju BPA, čiji su tragovi pronađeni i u konzerviranoj hrani. Kanada, Europska unija i neke američke savezne države postupno su ukinule upotrebu BPA zbog zabrinutosti potrošača. Sve u svemu, konzerve nisu toliko loše, no uvijek valja dati prednost cjelovitoj, svježoj i neprerađenoj hrani, onoj koja je zadržala svoj izvorni oblik.