Posjetili smo živopisni Benkovački sajam: čak i u hladnom prosincu, pun je života! Žive kokoši idu za 5 eura, vrte se janjci, kupuje alat i domaće povrće…

Pošto ti je ovo? Ma biži, preskupo! Aj dobro, daj mi tri kila… Hladan je prosinački dan, jak vjetar štipa obraze, ali Benkovački sajam vrvi životom, zvukovima, mirisima. Nije to ni blizu, kažu mi, slici koja se na istom mjestu može vidjeti ljeti, kad se s Benkovčanima, ali ljudima iz cijele Dalmacije pa i unutrašnjosti pomiješaju i znatiželjni turisti. Ali meni je baš odgovaralo ovo zimsko lice sajma, manja je gužva, sve se može na miru obići i proučiti, porazgovarati s prodavačima. I, iako nisam to planirala, izaći sa sajma s hrpom vrećica u rukama.

Benkovački sajam ima stoljetnu tradiciju. Nalazi se na idealnoj poziciji, nedaleko od Zadra, u srcu Ravnih kotara, gdje su se ljudi oduvijek bavili poljoprivredom i okupljali jednom mjesečno da prodaju svoje proizvode i kupe ono što sami nemaju. Bilo ljeto, zima, kiša, bura, on se održava svakog 10. u mjesecu. I hrpa proizvođača, poljoprivrednika, prodavača i obrtnika dobro zna da je toga dana u Benkovcu. Bez iznimke.

Ako je igdje izreka “od igle do lokomotive” barem blizu istine, to je u Benkovcu. Lokomotivu, istina, nismo vidjeli, ali jesmo svježe povrće, pršute, sireve i kobase, najrazličitije vrste alata, odjeću i obuću, rukotvorine, živu perad… Od zaista domaćih proizvoda, do plastike iz Kine, nema čega nema.

Sajam je u travnju ove godine preseljen na novu lokaciju, izvan samog centra grada, na prostrano zemljište uz prometnicu koja povezuje Benkovac i Karin. Parking nalazimo lako, ipak je prosinac. Na stranicama grada Benkovca navode kako broj posjetitelja u “udarnim” mjesecima zna premašiti i 10.000! To me i ne čudi, čak su se i jučer, u prvoj polovici prosinca, na sajmu mogli čuti strani jezici, a na parkiralištu je stajalo nekoliko autobusa s registracijama iz svih krajeva Hrvatske.

Na ulazu u sajam najprije nailazimo na natkriveni dio koji nalikuje na klasičnu tržnicu. Salata, luk, krumpir… Mnogi ljudi, čini se, došli su u uobičajenu tjednu nabavku, pune svoje vrećice “spizom” i ni ne razgledavaju ostatak sajma. Mi produžujemo dalje gdje se redaju pršuti, kobase, sirevi, voće i povrće… Super je što se neke stvari mogu kupiti na veliko, primjerice ogromna vreća jabuka, krumpira ili kupusa.

U nastavku istraživanja pronalazimo štand Slavonca koji krije pravo blago, stare kolekcionarske metalne pegle i tradicionalnu prešu za kukuruz. Pri početku je i gospodin koji prodaje prelijepe ručno rađene suvenire od bračkog kamena.

Kako nastavljamo dalje, ponuda je sve šarolikija. Od sjekira, motika i kosira (navodno ručno rađenih), preko štandova s odjećom i obućom, sve do dijela koji je nama iz grada najinteresantniji, onog gdje se prodaje živa perad.

Pivci 10 eura, kokoši 5, a ima i guski, purica, zečeva, patki… U jednom trenutku jedna koka pokušava iz skučenog kaveza pobjeći na slobodu, prodavač ju vješto, brzim pokretom zgrabi i vraća među pernate kolegice.

Našlo se na sajmu i kineske robe, poput božićnih lampica i ukrasa, tekstila, obuće, galanterije. Na sajam je najbolje doći gladan jer na svakom koraku možete kupiti neki zalogaj, od tradicionalnog benkovačkog prisnaca (tijesta sa svježim kravljim sirom), soparnika, sve do ćevapa i janjetine s ražnja. Neki kupci izgledali su mi kao da su na nekom festivalu: kruže među štandovima s pivom u ruci, razgledavaju, možda kupe pokoju sitnicu, pa pojedu ručak i idu kućama.

Benkovac i Benkovački sajam svakog 10. u mjesecu uistinu postaju trgovački centar ne samo Dalmacije, već i cijele Hrvatske. Prodavači stižu iz okolnih mjesta u Ravnim kotarima, ali i iz Slavonije, Istre, a vidjeli smo i nešto Varaždinaca. Preseljenjem na novi prostor dobili su natkriveni dio, ali se jako pazilo da sve ostane kao nekad, da se ne pretvori u još jedan, uvijek isti shopping centar. Svaki mjesec i svako doba godine imaju svoje udarne proizvode i ponudu, pa je čak i u prosincu, pred zimu, živahno i bogato.

A cijene? Bit ću iskrena. Nekako vas taj šušur ponese, pa kupujete sir, kobase, pršut, domaći češnjak, razgledavate kosiriće… No dosta toga je ipak nešto skuplje nego na zagrebačkim tržnicama, što sam shvatila tek kad sam doma raspakirala stvari i stavila neke od njih na vagu. Kilogram sira 16 eura, pršuta 40, češnjak 8, komad prisnaca 3, mali kosir 25 eura… Mogla sam proći i bolje, ali nije mi nimalo žao. Veselim se ponovo posjetiti Benkovački sajam u nekom toplijem mjesecu!