Kristina je u Švedskoj osnovala zbor koji povezuje ljude svih generacija i nacionalnosti: “Misija nam je graditi mostove te širiti plamen ljubavi i sloge”

Za glazbu kažu da liječi, a najbolji lijek za dušu, baš u obliku pjesme, ovih dana društvenim mrežama širi se nezaustavljivom brzinom. Hitovi kao što su Tajčin ”Hajde da ludujemo”, ”Krug” Ekatarine Velike (EKV), ”Uhvati ritam” Parnog valjka, ”Nadalina” Olivera Dragojevića, ”Živiš u oblacima” Zdravka Čolića, ”Suada” Plavog orkestra, ”Niko kao ja” Šarlo akrobate, ”Nekako s proljeća” Crvene jabuke ili ”Mi plešemo” Prljavog kazališta mnoge koji su rođeni u bivšoj Jugoslaviji vratili su u mladost i izmamili im osmijehe na lica. I sve to zahvaljujući jednoj ženi, koja je u Stockholmu, daleko od svoje domovine, nostalgiju za nekim sretnijim vremenima pretvorila u čarobnu glazbenu zajednicu, stvorivši sve popularniji Hor Bratstva i Detinjstva, koji povezuje ljude svih generacija i nacionalnosti.

Njezino ime je Kristina Kovač, a ovo je priča o njezinom zboru o kojem danas u superlativima bruji čitava regija. Kako nam sama kaže, u dobi od 45 godina napravila je najveći životni rez i u svibnju 2019. stigla u Švedsku, s mađarskom putovnicom za koju je dvije godine morala učiti mađarski jezik i glazbom kao jedinom karijerom te jedinim poslom kojim se ikad bavila. Ispod kaotičnih misli i strepnji oko toga kako će se snaći dok joj suprug i kći u rodnom Beogradu čekaju da nađe posao i stan, u njoj je već rasla ideja o osnivanju zbora s jakim humanističkim konceptima.

”Hor Bratstva i Detinjstva proizišao je iz velike tuge što se moja zemlja raspala pod onako tragičnim okolnostima. Žarko sam željela okupiti ljude rođene i odrasle u Jugoslaviji, koji su bili protiv bezumnih ratova, ljude svih nacionalnosti s velikim ‘LJ’, koji su prvo ljudi, a tek onda sve ostalo. Htjela sam da kroz zajednička sjećanja te predivnu pop i rock glazbu naše mladosti pokažemo prkos interesnim grupama i političarima koji svako malo raspiruju neku mržnju, a koja je od njih i potekla. Cilj zbora je graditi mostove te širiti plamen ljubavi i sloge”, kaže nam Kristina.

Zbor je nastao u Stockholmu, s vremenom se proširio i na Malmö, a plan je stvoriti lokalne ogranke diljem Europe. München i Beograd već su u fazi realizacije. Za ime zbora najzaslužniji je Kristinin dugogodišnji prijatelj, makedonski novinar Ivan Bećković, koji mu je i kum. On je, naime, predložio zvučnu igru riječi ”bratstvo i detinjstvo”, koju je osmislio Petar Janjatović i koristio u svojoj kultnoj knjizi ”Yu Rock Enciklopediji”.

”Poruka je, vjerujem, svima jasna. Moja generacija bivšu Jugoslaviju pamti po spokojnom djetinjstvu i divnoj mladosti. Sve poslije bilo je nedostojno tog našeg životnog početka”, govori osnivačica zbora koji broji 52 člana. Uglavnom su to žene u 40-ima i 50-ima, naravno, ima i mlađih, poneka je i starija, a jedini muškarac koji s njima trenutačno pjeva je Dragan.

”U prvom semestru imali smo jedinu Slovenku, baku Nadu, koja je nekad bila glazbenica, a sad je njezina kći poznata pjevačica u Švedskoj. Nada se posvetila čuvanju unuka i više nije u zboru pa sam se našalila da mi je to nešto poznato, Slovenija koja nam je prva otišla… Imamo puno žena iz Bosne i Srbije, nekoliko iz Crne Gore, Makedonije i iz Hrvatske, ali nikoga iz Slovenije. Temelji naše zajednice su međusobno poštovanje, lijepe emocije i uspomene”, govori Kristina.

Osnivačica Hora Bratstva i Detinjstva glazbom se bavi od svoje 13. godine. Sa 16 je kao prateći vokal za Bebi Dol prvi put bila na Eurosongu, surađivala je sa zvijezdama kao što su Bajaga, Riblja čorba, Rambo Amadeus i Zdravko Čolić, ’90-ih je, sa sestrom Aleksandrom, bila članica R&B dua K2, koji je snimio dva albuma i na srpsku glazbenu scenu donio nešto sasvim novo i neuobičajeno.

”Iako mlade, same smo komponirale, aranžirale i izvodile svoje pjesme. Danas mi puno znači kad mi zrele žene kažu koliko smo im važne bile u formativnim godinama. Nismo se svodile na izazovno odijevanje i koketiranje, bile smo djevojke koje su imale motivaciju, cilj, vjeru u sebe, samopoštovanje te svijest o tome što i kako žele”, prisjeća se Kristina.

Radila je glazbu za reklame i kazalište, TV seriju ”Neki novi klinci”, film ”Mi nismo anđeli 2”, formirala jedini srpski boy bend Peti element, a 2007. objavila je i svoj jedini solo album ”U nebranom grožđu”, na kojem se dotakla najtežeg perioda života, majčine smrti i krize u braku. Godine 2011. otišla je na svoj drugi Eurosong, kao autorica pjesme ”Čaroban” koju je izvodila srpska predstavnica Nina, a 2013. bila je članica žirija i mentorica u prvoj sezoni glazbenog talent showa ”X Factora Adria”.

Iz Srbije je, kaže, otišla pritisnuta frustracijom života u društvu koje od raspada Jugoslavije, uz kratke izuzetke, posrće pod pogrešnim vodstvom. ”U jednom trenutku shvatila sam da imam samo jedan život i više ga ne mogu trošiti na bitke koje nikako da daju rezultate. Svojoj zemlji dala sam najbolje od sebe, hodala po antiratnim protestima, sudjelovala u revolucijama, sa željom da Srbija postane bolje mjesto. Nažalost, nije uspjelo. Ta građanska borba i dalje se odvija na ulicama, no sad je podržavam izdaleka”, iskrena je osnivačica Hora Bratstva i Detinjstva.

Preseljenje opisuje kao potrebu i instinktivnu odluku. U svega tri mjeseca od dolaska u Švedsku Kristina je pronašla prvi stalan posao kao office menadžerica u malom AI start-upu. Ondje je ostala dvije godine, a zatim prešla u veliku američku korporaciju. No ideja o zboru stalno joj je bila u srcu. Dala je otkaz, otvorila vlastitu tvrtku i posvetila se svom snu.

”Obožavam život u Stockholmu. Da, ima i mana, ali kad negdje dođeš iz velike i čiste želje, u zrelim godinama, znaš da savršenstvo ne postoji. Leže mi ovaj mir, švedski humor i njihova pristojnost. To je društvo u kojem brzo napreduješ ako si vrijedan, talentiran, komunikativan i sposoban. Od kuće mi nedostaje samo prošlost”, otkriva nam sugovornica.

Horu Bratstva i Detinjstva mogu pristupiti ljudi koji se slažu s njegovim konceptom. Audicije postoje, no na njima se ne traže profesionalni pjevači, već amateri s talentom dovoljnim za zborsko pjevanje. ”Ne tjeram ljude da pjevaju sami jer ih to često plaši, ali zato na audicijama imamo drugačije izazove. Na licu mjesta zajedno učimo prateće glasove za kratak dio pjesme i gledamo kako se ljudi u tome snalaze. Zbor je višeglasan, što znači da osoba uz malo vježbe mora biti u stanju ispravno sudjelovati u tom višeglasju i doprinositi mu, a ne odmagati.

Probe imamo jednom tjedno po dva sata. Sedam dana prije svake na Drive stavim novi aranžman, a članovi ga uče kod kuće. Najljepše je razviti tu vrstu discipline jer onda na probama možemo raditi prave stvari, frazirung, groove, dinamiku, emociju, boju glasa i maniru pjevanja. Naši žanrovi su pop i rock pa inzistiram na tome da ne rastežemo fraze i ne zvučimo kao klasičan ili crkveni zbor”, ističe glazbenica.

Omiljeni nastupi su joj, kaže, prvi i posljednji. Prvi jer je s njima sve krenulo iz srca i polako raste, a posljednji zbog divnog i primjetnog napretka na koji je Kristina izuzetno ponosna. Pitamo je što njoj osobno znači glazba koja je mnogima u regiji obilježila djetinjstvo i mladost.

”Podsjeća me na zimovanja na Tari, ljetovanja u Bratušu kraj Makarske, spavanje na terasama na obali dok bend svira, a tvoji te nose u auto pa voze kući… Glazba su prvi sentiši i tulumi, ljetne diskoteke za nas klince, spavaća kola u vlaku do Splita, prelijepe Dalmatinke, zgodni Beograđani, zanimljivi Zagrepčani, muzikalni Makedonci, šarmantni Crnogorci, jedinstveni Slovenci, gostoljubivi Sarajlije… To su osjećaji, mirisi i okusi koje pamtim s ljubavlju”, odgovara Kristina.

I dok Hor Bratstva i Detinjstva nastavlja dominirati društvenim mrežama i grijati nam srca, nemoguće je ne priželjkivati vidjeti ih i čuti uživo, nadati se nekoj skoroj turneji. ”Jako bih to voljela, ali svi naši članovi rade, a budžet za samo jedan koncert na koji otputovati 50-ak ljudi zasad nam je, nažalost, nedostižan. Osim ako nam ne uleti neki ozbiljan sponzor, filantrop koji vjeruje u našu ideju i želi nam pomoći da je proširimo. Sumnjam da takvih ima, a ako griješim, neka nam se jave. Mi, djevojke i Dragan iz zbora, bit ćemo im jako zahvalni”, zaključuje Kristina Kovač.