U ovom hrvatskom gradu jaki vjetrovi pušu čak 133 dana u godini! Bura je najčešća, a lokalci zbog nje duže i bolje spavaju te imaju bolji apetit

Malo tko u Hrvatskoj nije čuo te dvije riječi, a i sam njihov spomen izaziva strahopoštovanje… Senjska bura. Sama po sebi fenomen, bura je postala zaštitni simbol grada pod Nehajem – nigdje drugdje ona nije toliko jaka, nije drugdje ne kroji u tolikoj mjeri svakodnevicu kao u tom gradu. No, što je točno bura, kako nastaje, kada je najjače dosad zapuhala i koje se legende i izreke vežu uz nju? Sve to, i još mnogo više, doznajte u nastavku teksta – vodimo vas u fascinantni svijet senjske bure!

Bura je vjetar koji nastaje zbog nagle promjene tlaka između kopna i morske površine, piše u turističkim materijalima grada Senja. Obrušava se s kontinenta na more, vijuga niz planinske tjesnace, dostiže vrlo velike brzine i puše na mahove. Ona je hladan, suh i jak vjetar, a najizraženija je na sjevernom dijelu istočne obale Jadranskog mora, pogotovo u hladnije doba godine. Najslabija je, i rjeđa, tijekom ljeta. Obično puše više dana, rijetko dva do tri tjedna s prekidima, a općenito je jača u noćnim satima.

Bura, zbog svoje siline, nerijetko prekida promet, a zna biti opasna i za brodove, pogotovo one manje – pojavljuje se odjednom, bez ikakve najave te u startu može zapuhati orkanskom snagom. Kao najburovitije pak slovi područje Senja. Naime, prema pisanju na stranicama NP Sjeverni Velebit, upravo je u Senju bura najčešća, najdugotrajnija i, prema prosječnoj brzini, najjača. Stoga se senjska bura već dugo i prati – anemograf, naprava za mjerenje smjera i snage vjetra u tom je gradu postavljen još 1954. godine.

Snazi senjske bure doprinosi sam geografski položaj grada. Naime, niski i uski gorski ‘prag’ olakšava prodiranje hladnog kopnenog zraka prema moru pa su neke od najjačih vrijednosti bure izmjerene upravo u tom gradu. Dosadašnji rekord zabilježen je 1985. godine, a riječ je buri koja je puhala brzinom od 173 kilometara na sat. Učestalost bure smanjuje se od sjevera Jadrana prema jugoistoku, a njezina se brzina smanjuje i kako ona odmiče prema otvorenom moru. Inače, sam naziv bura inače potječe od grčke riječi “boreas”. Taj je vjetar u grčkoj mitologiji bio opisan kao siloviti i krilati bog, kralj svih drugih vjetrova.

Senjska bura dio je svakodnevice grada, a uz nju se veže i tamošnja izreka ‘u Trstu se bura rodila, u Riki napuhivala, a u Senju je celu forcu dala’. Kao takva, uvelike utječe i na klimu grada. Hvale se, primjerice, tako da je područje Senja najsunčanije područje Jadrana s prosječno šest sati sunca dnevno. No, isto tako ima i najviše vjetra na hrvatskom Jadranu – 133 dana s jakim vjetrom, 43 dana s olujnim vjetrom te 59 dana s ‘dimom na moru’ (na moru bura udarima raspršuje morsku vodu u vrlo sitne kapljice i pjenu te stvara tanak, magličast sloj, tzv. dimljenje mora). Senj isto tako ima i samo jedan dan sparine i jedan dan magle.

Uz buru se vežu brojne legende. Primjerice, narodna priča o buri kao mladoj i lijepoj, ali i vrlo oholoj djevojci plemenitog roda. Zbog svoje oholosti odbijala je sve prosce, a ljepotom se hvalila do te mjere da je čak ustvrdila da je ljepša i od besmrtnih vila. Bog ju je zbog te nadmenosti naposljetku kaznio – ošinuo ju je gromom i bacio u pakao, a od njezinih je uzdaha nastao snažan i hladan vjetar, odnosno bura.

Druga legenda govori da je bura djevojka koja se muči i ranjava po krovovima i drveću kad netko opsuje vjetar te, u znak osvete zbog psovanja, može iskrom zapaliti kuću psovaču. Zato se buru, uvriježeno je u narodu, nikad ne smije psovati. Poznata je i ona o tri marčane bure – vjerovanje da bura mora zapuhati tri puta u ožujku – početkom, sredinom i pri kraju. ‘Ako se ne ispušu u tomu misecu, ispuvat će se usrid lita’, kaže se.

Bura ljekovito djeluje i na naše tijelo. Naime, hodanjem po buri, navodi se u turističkim materijalima Senja, istovremeno vježbaju svi mišići u tijelu, čiste se dišni organi, srce krepkije radi, duže se i bolje spava, a i čovjek ogladni. Isto tako, ona onemogućuje skupljanje i množenje mikroorganizama pa su, tvrde, u Senju rijetke epidemije bolesti.

Bura izaziva i živahnost i vedrinu, bolje raspoloženje, smanjuje percepciju boli, odgovara reumatičarima, a s njom raste i hormon sreće. Ima ona, tvrde dalje, i svoju ‘gurmansku stranu’ – raspršuje sol po travi i u kombinaciji s aromatičnim travama janjetini daje odličan okus, a uostalom nema do pršuta koji se ne suši na buri.