Zašto toliko trošimo na aerodromima, iako je sve skupo? Ovo su trikovi zbog kojih posežemo za novčanikom, mnogih vjerojatno niste ni svjesni

Da se supermarketi služe taktikama i trikovima kako bi nas naveli da što više kupimo i što više potrošimo, dobro je poznata stvar. No, isto to čine i aerodromi… Jeste li se ikad pitali zašto trošimo na aerodromu, iako je sve skupo? Ako toga do sada niste bili svjesni, ovaj će vam članak promijeniti način kako gledate na neke stvari u zračnim lukama koje ste dosad možda uzimali zdravo za gotovo. Naime, jednom kad se nađete u zračnoj luci, i prođete sigurnosnu kontrolu, sve je osmišljeno tako da – osim da se naposljetku ukrcate u avion – potrošite i što više novaca tijekom tzv. ‘zlatnog sata’ koji počinje teći nakon što završite sa sigurnosnim pregledom, a završava samim ukrcajem u zrakoplov.

No, osnova za to da putnik bude sklon trošiti jest da se osjeća što ugodnije. A kako odlazak u zračnu luku pa prolazak kroz sve tamošnje kontrole i stajanja u redovima može biti za neke stresno, cilj je što prije omogućiti putniku da se osjeća što ugodnije. Što mu je ugodnije, što je mirniji i zadovoljniji, to će biti skloniji odriješiti i kesu, navodi Beyond Philosophy. No, konačni dizajn zračne luke posljedica je kombinacije psihologije, tehnologije i strateškog dizajna, navodi pak Explore, sažetak čijeg vodiča kroz ‘aerodromske trikove’ donosimo u nastavku teksta.

Položaj duty free trgovina na aerodromu sve je samo ne slučajan. Često na njih – grupirane, baš kao u šoping centru – nabasate odmah nakon posljednjih kontrola, pa nerijetko budu kao oaza ugode nakon ‘neugodnog’ iskustva. Ili pak vas put do vašeg gatea, odnosno izlaza vodi direktno kroz njih pa nemate izbora nego ‘zaviriti’. Povrh toga, majstori su i u stvaranju iluzije da, ako kupite u njima, u biti štedite, što uopće ne treba biti slučaj u smislu visine cijena. Najveća je ušteda – ne kupiti uopće.

Jedan od trikova kojima se aerodromi služe su znakovi i ‘oglasne ploče’. Naime, iako one imaju primarnu funkciju da vas odvedu do vašeg izlaza, isto tako je njihov cilj učiniti vas što opuštenijima. Primjerice, da znate koliko vam minuta treba do vašeg gatea, pa da ne jurite kao muha bez glave i u stresu. Znakovi i natpisi su isto tako lako čitljivi i razumljivi, ponovno kako bi vam smanjili osjećaj neznanja i stresa i naveli vas da se opustite, možda čak i u šopingu.

Već i ptice na grani znaju pravilo – dva sata prije leta za letove u zemlji, tri sata za one međunarodne. No, to nije samo kako biste bezbrižno prešli cijeli proces od dolaska u zračnu luku do ukrcaja, već i kako bi se iskoristio spomenuti zlatni sat. Naime, danas je check-in sve lakši i brži, primjerice putem interneta ili na automatima, no ovo pravilo i dalje snažno kotira, a gate se i dalje vrlo često objavljuje 50 do 30 minuta prije samog leta. Tako da je koncept ‘zlatnog sata’ i dalje vrlo postojan.

Nekad se koriste i pažljivo smišljenim ‘pješačkim stazama’. Ako one postoje, nerijetko se vode time da ljudi, kad se kreću zračnom lukom, prtljagu u većini slučajeva nose ili guraju u desnoj ruci, pa će one biti prilagođene tome, bez da uopće to i shvaćamo na prvu. Isto tako, bit će iskorištena i činjenica da su ljudi skloniji gledati na desnu, nego na lijevu stranu. Možda će te ‘staze’ biti i zavojite – kako bi vam ‘oduzele’ što više vremena i produljile boravak. Saveznik u ‘mamljenju’ potrošača je i prirodno svijetlo – ono potiče dobro raspoloženje pa trgovine i aerodromi općenito obiluju ogromnim prozorima i puštaju prirodno svijetlo da ionako primamljive proizvode učini još privlačnijima. Povrh svega toga, ulazi u trgovine su široki, kao općenito i hodnici, a sve kako bi vam bilo što lakše i bezbrižnije kretati se s prtljagom.

Osjećaj topline i ugode pokušava se postići i korištenjem dekoracije ili pak primjerice umjetničkih djela i instalacija. Ona odvlače pažnju od stresa, čine prostor manje sterilnim, a daju i osjećaj orijentacije. Često se inzistira i na lokalnoj umjetnosti, što pojačava dojam da je odmor počeo ili još nije završio, što pak pojačava osjećaj da ‘možete počastiti’. I tepisi na koje ćete naići trebali bi doprinijeti istome – stvoriti osjećaj ugode i domaće atmosfere, što se postiže i prigušivanjem buke kojem služe. Uostalom, po njima se i sporije krećemo. Što znači da nam više stvari može odvući pažnju.

Hrana i voda u boci u zračnim lukama poslovično su skupe. Pravila, pogotovo oko nošenja vode, često ostavljaju putnike s osjećajem da sada više nemaju izbora i da je kupovina neizbježna. No, nije. Možete ponijeti svoju vlastitu hranu ili pak bocu koju možete kasnije, nakon kontrole, napuniti, nerijetko na ‘fontanama za piće’ koje postaju sve češći prizor.

Isto tako, na strateškim se mjestima, onima najprometnijima, često nalaze i mjenjačnice. Ni to nije slučajno, a tečaj često nije povoljan. No, igra se na kartu neizbježnosti i panike – trebat će mi novac, barem nešto sitno, ne znam gdje ću moći promijeniti… Ako utažite potrebu, osjećat ćete se smireniji. I možda već tamo i tada potrošiti barem nešto. Isto tako, strateški su i najudobnija mjesta za sjedenje nerijetko smještena u neposrednoj blizini trgovina.

Možda ste zaboravili kupiti suvenir, a onda na aerodromu njih mnoštvo. Stječe se dojam da vam je to posljednja prilika da ga kupite na ovom putu, da je to nešto limitirano, što nećete nigdje više moći nabaviti. Vrlo vjerojatno je to točno, no cijene su obično napuhane jer se želi zaraditi na stavu o propuštenoj prilici. Isto tako, svako malo nas s polica trgovina gledaju potrepštine za koje bismo mogli pomisliti da nam trebaju ili pak smo ih zaboravili (što ponovno bude skuplje nego van zračne luke).