Na najvećem dalmatinskom otoku krije se jedno od najzanimljivijih mjesta na Jadranu: idealno je za posjet tijekom cijele godine

Najveći među hrvatskim otocima je Cres, najrazvedeniji Pag, najnaseljeniji Krk, a najduži Hvar. Titulu najvišeg, pak, s ponosom nosi Brač, čiju siluetu obilježava Vidova gora, najviši otočni vrh u Hrvatskoj, koji se uzdiže na 778 metara nad morem. U njezinu se podnožju nalazi jedna od najljepših plaža na Jadranu, ali i mnogo šire, slavni i razvikani Zlatni rat, čiji se prepoznatljivi oblik neprestano mijenja pod utjecajem vjetra i mora. Uz tu prirodnu znamenitost smjestio se Bol, mjesto koje je odavno preraslo okvire klasične ljetne destinacije. Bol na Braču najstarije je obalno naselje na najvećem dalmatinskom otoku i jedno od najsnažnijih imena hrvatskog turizma. Ipak, svesti ga samo na plažu značilo bi propustiti njegovu pravu priču. Bol na Braču mnogo je više od razglednice s mora, a sve ono što ga čini posebnim otkriva se tek kada se zagleda malo dublje…

Smjestio se na južnoj strani otoka Brača kao jedino veće naselje na tom dijelu otoka, a njegovo ime potječe od latinske riječi vallum, koja označava zemljom utvrđeno naselje, odnosno ukop. U prošlosti su upravo ribarstvo, poljoprivreda i moreplovstvo činili okosnicu života u ovom mjestu, dok se turizam razvijao postupno i gotovo neprimjetno. Ključni trenutak u njegovoj povijesti dogodio se 5. srpnja 1970. godine, kada je započela gradnja prvog pravog hotela u Bolu, čime je otvoreno novo poglavlje njegova razvoja.

Od tada pa sve do danas Bol nije prestao biti jedna od najvažnijih destinacija na hrvatskoj turističkoj karti. Njegove uske ulice i kamene kuće i dalje privlače brojne posjetitelje, pozivajući ih na polagano istraživanje i zadržavanje u mjestu. Neki od njih zastanu u umjetničkoj galeriji Branislav Dešković, gdje su izložena vrijedna djela hrvatske umjetnosti, dok se drugi upute prema dominikanskom samostanu iz 15. stoljeća na poluotoku Glavica, na istočnom ulazu u Bol, poznatom po svojoj bogatoj povijesnoj zbirci. Ipak, bez obzira na put kojim krenu, gotovo svi na kraju završe na Zlatnom ratu.

Bol na Braču i ta slavna plaža neraskidivo su povezani, a upravo je Zlatni rat jedan od najupečatljivijih simbola mjesta. Za mnoge je to najljepša plaža u Hrvatskoj, prepoznatljiva po svojoj ljepoti i neobičnom obliku. Posebno dojmljivo izgleda kada se otkrije iz ptičje perspektive, dok dodatnu zanimljivost donosi činjenica da neprestano mijenja svoj izgled. Njezin se vrh pomiče lijevo ili desno, ovisno o vjetru i morskim strujama. Od plaže prema središtu Bola vodi ugodna šetnica, uz koju se nižu brojna druga lijepa mjesta za kupanje, idealna za one koji vole istraživati polako i bez žurbe.

Bol ima još niz zanimljivih aduta, a jedan od najupečatljivijih svakako je Paloc, poznat i kao kuća u kući. Riječ je o zaštićenom spomeniku kulture koji, osim neobičnog i intrigantnog izgleda, krije priču o otporu i ljudskoj pohlepi. U središtu te priče nalaze se Marko Sila i bogata obitelj Vuković, čiji su postupci doveli do toga da danas u Bolu postoji kuća koja je doslovno okružena zidovima veće građevine.

Počeci priče sežu u 19. stoljeće, kućicu u kojoj je živio Marko Sila, a koja je zapela za oko braći Vuković. Prema jednoj verziji priče, zemljište na kojem je stajala njegova kuća pripadalo je Vukovićima. Prema drugoj nije, već su Vukovići željeli tu zemlju. Uglavnom, trojica braće, redom pomorski kapetani, vjenčali su se s tri Španjolke te su na mjestu Markove kuće htjeli izgraditi palaču, to jest Paloc.

Kuću su prvo pokušali otkupiti od Marka, no on za to nije želio ni čuti. Marka je pokušao preobratiti i gradonačelnik, no opet bezuspješno. No, Marko mu je zaprijetio smrću te da bi izbjegao zatvor pobjegao. A Vukovići su oko Markove kuće, dok je on bio u bijegu, počeli graditi svoju kuću… Nisu je dovršili jer su poginuli na moru, a Marko je do kraja svog života živio okružen njihovim zidovima.

Na ove, ali i brojne druge bolske priče, s visine gleda najviši vrh na hrvatskim otocima, Vidova gora. Do samog vrha moguće je doći automobilom, dok iz Bola prema Vidovoj gori vodi i planinarska staza koja započinje kod crkve Gospe Karmelske. Uspon traje oko dva sata, a bez obzira na odabrani način dolaska, nagrada je uvijek isti prizor koji ostavlja bez daha.

Samim vrhom inače dominira 12 metara visoki bijeli križ izrađen od brčkog kamena te posvećen Kristu Otkupitelju. Inicijalno je postavljen 1934. godine, zatim je srušen 1944. godine pa reinstaliran 1988. godine. Na vrhu se nalazi i konoba, TV toranj, ostaci ilirske gradine, te ruševine stare crkvice. Ta crkva potječe iz 13. stoljeća i posvećena je svetom Vidu, no gora ne nosi ime po njemu. Ime Vidova gora je u biti izvedenica imena starog slavenskog božanstva Svantevida.