Ovo mjesto u susjedstvu bilo je kandidat za novo svjetsko čudo: ima zastrašujuće ime, veličanstvene kule i neobične izvore vode

Veliki koraljni greben, vodopadi na rijeci Iguazú, otok Jeju, Mount Everest, Aurora Borealis, Amazonska prašuma… Ovo su samo neka od svjetskih čuda prirode koja nas oduševljavaju svojom ljepotom i posebnošću, a jedan od kandidata za taj prestižan popis bila je i Đavolja varoš u Srbiji. Mjesto je to nestvarne ljepote na kojem se spajaju iznimno rijetki prirodni fenomeni, zemljane figure i dva izvora jako kisele vode s visokom mineralizacijom. Smješten na jugu zemlje, na planini Radan nedaleko od Kuršumlije, Đavolja varoš privlači velik broj turista i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ovaj spomenik prirode od glavnog grada Beograda udaljen je 288, a od Niša 89 kilometara.

Sam lokalitet pripada selu neobičnog imena Đake, koje potječe od albanske riječi “gjak”, koja na hrvatskom jeziku znači krv, a nalazi se na nadmorskoj visini između 660 i 700 metara. Đavolja varoš zapravo je podijeljena na dvije jaruge, Đavolju i Paklenu. Do njezinih veličanstvenih kula dolazi se pješačkom stazom koju prate vidikovci s kojih puca fantastičan pogled na čitavu okolicu.

A šetnja između 202 zemljane figure različitih oblika i dimenzija, visoke od 2 do 15 i široke od 0,5 do čak 3 metra, uistinu je nezaboravno iskustvo. Vrhove spomenutih formacija krase i do nekoliko stotina kilograma teške kamene kape, koje im daju posebnu dozu mističnosti. Sve figure stvorio je specifičan erozivni proces koji je trajao stoljećima. Kako vrijeme prolazi, one rastu, mijenjaju se, skraćuju, postepeno nestaju i ponovno se stvaraju, a svoj čudan oblik i nestvaran izgled duguju vjetru, vodi, suncu, kiši, promjenama temperature… Ukratko, veličanstvenoj Majci Prirodi.

Naravno, postoje i brojne zanimljive te pomalo zastrašujuće legende o nastanku ovog mjesta. Prema jednoj, Đavolja varoš zapravo su okamenjeni svatovi koji su, po nalogu samog vraga, krenuli vjenčati sestru i brata. Čuvši to, Bog ih je pretvorio u kamen kako bi im pokazao da niti jedan grijeh ne prolazi nekažnjeno. Druga legenda pak kaže da je na ovim prostorima nekoć živjela vještica koja je ispunjavala želje u zamjenu za obećanje da će od ljudi dobiti sve što joj srce poželi. One koji su je pokušali prevariti, dotična je pretvorila u zemljane figure koje su danas prava turistička atrakcija.

A prema trećoj legendi, spomenute formacije predstavljaju okamenjene vragove koje su ljudi dugo nosili na leđima, trpeći zlo i nevolje. No prenoćivši u neposrednoj blizini crkve sv. Petke, napaćen narod otarasio se svojih demona i ostao okamenjen. I danas se vjeruje da sv. Petka pomaže bolesnima pa mnogi posjećuju Đavolju varoš, gdje zažele želju i vežu maramicu za hrast ispred crkve kako bi sve njihove nedaće ostale upravo u Varoši. Maramice se nakon sedam dana zakopavaju, što simbolizira da će sva muka dotične osobe vječno ostati skrivena duboko u zemlji.

Osim po zemljanim figurama, Varoš je poznata i po izvorima jako mineralne vode. Prvi se zove Đavolja voda, nalazi se u neposrednoj blizini Đavolje jaruge, hladan je, ekstremno kiseo i ima vrlo visoku stopu mineralizacije. U odnosu na običnu vodu koju koristimo za piće, u ovoj je razina aluminija, željeza, kalija, bakra, nikla i sumpora povećana za 10 do čak 1000 puta! Drugi izvor, tzv. Crveno vrelo, ima manju kiselost i nižu mineralizaciju, no za oba vrijedi ista legenda – naime, popijete li vodu s njih, sigurno ćete se kad-tad vratiti u mističnu Đavolju varoš!