Fotogenični bijeli grad, s jarko plavim vratima i prozorima, smješten je na litici iznad mora i umjetnici ga obožavaju

U plavo bijele boje zavijene kućice stisnute na litici, na rtu koji gleda na pučinu Sredozemnog mora, a između njih labirint ulica, na kojima se stišću umjetničke galerije, suvenirnice, zdanja s najljepšim vratima na svijetu te vise predivno tkani tepisi i širi se miris ukusne hrane… Ovo mjestašce nismo izmislili, ono doista postoji – zove se Sidi Bou Said, i jedan je od najljepših i najšarmantnijih gradića u Tunisu. Najpitoreskniji gradić Tunisa, rekli bi neki, za to simpatično, u dvije boje obojeno mjestašce prepuno bugenvilija, u kojem svakodnevicu – kojih 20 kilometara od glavnog grada zemlje, Tunisa – s mnoštvom turista dijeli njegovih šest tisuća stalnih stanovnika.

Odmah na početku, reći ćemo jednu stvar. Grad Sidi Bou Said nije mjesto u kojem ćete kretati u potragu za velebnim spomenicima. To je grad u koji se ide po predivnu i opuštenu šetnju s očaravajućim pogledima, grad za uživanje i traženje skrivenih kutaka, razgledavanje i fotografiranje tamošnjih predivno ukrašenih vrata, a onda odmor i predah u nekom od tamošnjih restorančića ili kafića. Sidi Bou Said je mjesto za opušteno uživanje, pogotovo navečer, kada se utiša dnevni šušur na njegovim ulicama…

Mnogi su ga prepoznali kao takvog pa se prometnuo i u veliku turističku atrakciju, a blizina glavnog grada čini ga savršenim odredištem za izlet. Ime je dobio po vjerskom učenjaku Abu Said ibn Khalef ibn Yahia Al-Tamimi Al-Bajiu, poznatom i pod imenom Sidi Bou Said, koji je tamo djelovao na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće te je tamo i sahranjen. Ranije je nosio ime Jbel el-Menar, a u 18. stoljeću lokalitet su prepoznali bogatiji Tunižani – postao je njihova omiljena odmorišna destinacija, ali i mjesto gdje su podizali nekretnine.

Za plavu se boju krivi jednog čovjeka – francuskog slikara i muzikologa Rodolphea d’Erlangera, koji je navodno uveo te nijanse u grad u kojem se nastanio 1912. godine. Njegov dom u kojem je nekada živio, Ennejma Ezzahra, danas je muzej s kolekcijom glazbenih instrumenata i mjesto održavanja koncerata. Samo zdanje smatra se jednim od prelijepih tuniških arhitekturnih primjeraka, kojem su dodatni štih dali i tradicionalni tuniški majstori, a slovi i za prvi muzej koji se otvorio u toj zemlji nakon što je Tunis postao neovisan.

Rodolphe d’Erlanger bio je samo jedan od umjetnika koji su živjeli u tom gradu, a radi kojih on nosi nadimak ‘grad umjetnika’. Popis slavnih stanovnika je dugačak i na njemu su engleski književnik i okultist Aleister Crowley (kojeg neki smatraju osnivačem modernog sotonizma), švicarski slikar i grafičar Paul Klee, francuski umjetnik, karikaturist i pisac Gustave-Henri Jossot te slikari August Macke i Louis Moillet, a od Tunižana slikari Yahia Turki, Brahim Dhahak i Ammar Farhat. Tu su živjeli i francuski filozof Michel Foucault te pisac Andre Gide.

No, ono što posjetitelje tog umjetnički nastrojenog gradića ipak najviše uveseljava su vrata tamošnjih znanja. Većinom su plava, no ima i žutih primjeraka. Ponekad su pravokutna, ponekad u obliku luka, ‘uokvirena’ keramičkim pločicama, kamenom ili mramorom. Najupečatljivija su u pravilu ona ukrašena crnim metalnim zakovicama koje su aranžirane u različite oblike – geometrijske ili pak prizore inspirirane prirodom.

U samom gradu se kao atrakcija ističe i Dar El Annabi, kuća-muzej u kojoj se, primjerice, mogu razgledati narodne nošnje. To zdanje datira inače iz 18. stoljeća te je primjer tradicionalne aristokratske kuće, u kojoj pažnju plijeni i njezino uređenje te niz drugih izložaka. Kako se nalazi na litici, s pogledom na Tuniški zaljev, gradiću ne nedostaje ni predivnih vidikovaca. Jedan od najpoznatijih nalazi se na kraju glavne ulice, no ističe se i on odmah do groblja. A osim pogleda, još je jedna tamošnja popularna aktivnost i šoping, i to brojih rukotvorina, među kojima se posebno ističu sagovi i keramika.

Mnogi savjetuju da se prilikom razgledavanja gradića svakako isplati otići iz glavnog turističkog dijela, i otisnuti se u istraživanje okolnih uličica. One ne samo da daju manje ulašteni, stvarniji dojam grad, nego također obiluju brojnim šarmantnim, skrivenim lokalitetima vrijednima pažnje, a u kojima s eu tom gradu zapravo i traga. Mimo toga, i jeftinije je. Za one koji žele još više, tu su i plaže u okolici, ali i slavne rimske ruševine Kartage, razgledavanje kojih često dolazi u izletničkom paketu sa Sidi Bou Saidom.