Jeste li znali da Hrvatska ima svoj Stonehenge? Masivni kameni blokovi, teški od dvije do tri tone, uzdižu se na brdu koje nosi ime po anđelu

U zaleđu Poreča skrivaju se doista neobične stvari. Naime, među tamošnjim brežuljcima koji se nadvisuju, njih nekoliko vrlo je posebno. Grupirani su u dvije skupine po imenu Mordele i Picugi, a dom su iznimno zanimljivog i pomalo misterioznog arheološkog kompleksa, koji skriva ni manje ni više nego, kako ga zovu, ‘istarski Stonehenge’. U ovom vas članku vodimo kroz neke od najzanimljivijih činjenica vezanih uz ovo pomalo misteriozno nalazište koje ‘čuva leđa’ porečkoj Zelenoj laguni.

Svaka od te dvije skupine brežuljaka, i Mordele i Picugi, sastoji se od po tri brežuljka, koji su i općenito vrlo zanimljivo raspoređeni. Picugi se tako sastoje od tri neimenovana brežuljka, dok oni u skupini Mordele nose imena. To su brežuljci Mordele, Veliki sv. Anđeo i Mali sv. Anđeo, a upravo su oni poprište arheoloških pronalazaka starijih od čak četiri tisuće godina! Tako se, primjerice, na brežuljku Veliki sv. Anđeo nalazi nedovršeni sarkofag. Pretpostavlja se da izvedba nije bila dobra pa su ga kreatori samo tamo i ostavili. No, još je nevjerojatnije ono što se nalazi na središnjem brežuljku Mordele, brežuljku Mali sv. Anđeo – tamo se nalaze u krug poslagani kameni blokovi koji su dobili nadimak ‘istarski Stonehenge’.

Dakle, na zaravni na vrhu tog brežuljka kameni blokovi koji teže od dvije do tri tone postavljeni su u krug, i iako ih je nagrizao zub vremena, asociraju na kamene krugove kojih je najpoznatiji predstavnik upravo Stonehenge kod Salisburyja na jugu Engleske. Upravo zbog toga ti su ostaci dobili i zvučni nadimak – istarski Stonehenge. Kameni blokovi, od kojih su neki danas porušeni, bili su poredani u tri četvrtine kruga.

Znanstvena zajednica pitala se o čemu je riječ, a kao mogućnosti su se spominjali sunčev kalendar, opservatorij ili pak mjesto prinošenja žrtava. Odgovor je stigao, kako piše Glas Istre, 1960-ih godina, a ‘dostavili’ su ga Ante Šonje, hrvatski arheolog i povjesničar umjetnosti te suradnici iz Zavičajnog muzeja Poreštine. Oni su, naime, na lokaciji otkrili kameni nožić i ritualne posude te utvrdili da se radi o sakralnoj građevini koja je imala oblik tolosa, što bi bila, prema definiciji, okrugla građevina, obično izgrađena na nekoliko stepenica, s prstenom stupova koji podupiru kupolasti krov.

Tko su točno bili njegovi graditelji nije poznato. No, mnogi smatraju kako su ti ostaci u biti jedini u Hrvatskoj poznati megalitski krug, odnosno da je riječ o najstarijem svetištu u Hrvatskoj iz srednjeg brončanog doba, dakle iz perioda od 1000 do 2000 godina prije Krista, piše taj medij.

No, jednako tako zanimljivi su i brežuljci Picugi, na kojima je u nekoliko valova arheoloških iskapanja (prvi još u 19 stoljeću, drugi početkom 20-stoljeća), iskopano oko 700 grobova s različitim nalazima. Svi ti nalazi pripadali su tisuću godina mlađoj kulturi od one na Mordelima – Histrima po kojima je Istra dobila i ime, a koji su na vrhuncu bili između 8. i 6. stoljeća pr. Kr. Ukupan broj grobova koji je nađen na brežuljcima Picugi, ali i u okolici, prelazi tisuću, a najstariji nalazi nađeni u njima stari su tri tisuće godina. Predmeti su svakakvi, od vaza do nakita, a neki od njih vezuju se i uz Grke, Kelte, Etruščane…

No, mnogi veliku neobičnost vide i u samoj poziciji spomenutih brežuljaka. Picugi su, navodi se, okomiti na liniju morske obale, dok su Mordele skoro paralelne s obalom, ali pod oštrim kutom u odnosu na pravac Picuga. Na portalu Poreština.info navode kako je slovenski alternativni znanstvenik Marko Pogačnik bio objavio studiju o “zmajevim brazdama” u Istri.

Zmajeve brazde su, prenose, pravci prostiranja zemaljskih energetskih meridijana, čija su sjecišta snažna izvorišta pozitivne Zemljine energije. “Motovun je, u tom Pogačnikovu sustavu, najsnažnije izvorište pozitivne energije u Istri, jer u njemu se križaju tri zmajeve brazde. Jedna brazda, koja od Motovuna vodi na zapad, prolazi točno kroz središte tolosa na Malom Svetom Anđelu”, piše taj izvor. Osim toga, neki u kontekstu Picuga spominju i piramide jer je raspored brežuljaka navodno istovjetan rasporedu zvijezda u zviježđu Orion, a koji primjerice ‘prate’ te drvene građevine.