Ovaj je grad prije 250 godina bio najveći u Hrvatskoj: imao je više stanovnika od Zagreba, Rijeke i Varaždina

Gradovi su ponos svake zemlje. Njihova raznolikost, identitet, arhitektura i povijest čine ih neiscrpnim izvorom inspiracije, a Hrvatska se tu istinu ima čime pohvaliti. Sigurno dobro znate da je najveći grad ujedno i glavni. To je Zagreb, u kojem prema popisu stanovništva iz 2021. živi 767.131 stanovnika. Drugi je Split, sa 161.312 stanovnika prema istom popisu. Slijede Rijeka sa 108.622 i Osijek koji domom naziva 96.848. Međutim, prije dvjestotinjak godina, na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće stvari su izgledale prilično drugačije. Najveći grad prema broju stanovnika tada je bio – Bakar!

Bakar se nalazi nedaleko od Rijeke, a prvi se put spominje u dokumentima još 1288. godine. Prema najnovijem popisu stanovništva, danas ima 7573 stanovnika. Međutim, prije nešto više od 200 godina ta je brojka bila i veća! Kako je Večernjem rekla direktorica turističke zajednice Bakra Sonja Jelušić Marić, na prijelazu u 19. stoljeće tu je bilo čak 7805 žitelja. To je bilo više od Rijeke, tada drugog grada po veličini, Varaždina, ali i Zagreba u kojem je tada živjelo samo 2973 ljudi.

Popis stanovništva grada Bakra sastavljen je 1775. godine za vrijeme vladanja Marije Terezije, a temeljito ga analizira rad dr. sc. Josipa Celića koji se bavi strukturom stanovništva prema dobi, spolu, tome čime su se bavili, kojeg su staleža bili…

Bakar je jedno od onih mjesta koja, sasvim nezasluženo, često prolaze ispod radara. Udaljen samo 15 kilometara od Rijeke, ovaj gradić razvija sebi svojstvenu i simpatičnu turističku priču, i to u društvu osam mjestašaca koja se nalaze u njegovu zaleđu te mu administrativno gravitiraju. U središtu te priče nalazi se stara gradska jezgra Bakra, koja je pod zaštitom još od 1968. godine radi niza kulturnih dobara koje ‘skriva’. Jedno od upečatljivijih je, svakako, Frankopanski kaštel, koji se nalazi na vrhu te stare gradske jezgre.

Bakar u biti na svakom koraku priča priče iz prošlosti. O njegovoj važnosti kao nekadašnjeg trgovačkog i pomorskog središta svjedoče i kamene mjere za sol i žito. Tu je, primjerice, i Perilo, lokacija kod izvora slatke vode Jaz kod rive, a gdje se nekada prao veš. Priča i priču o nekadašnjem ribolovu u Bakru, odnosno tunolovu. Edukativni postav pod nazivom Mreže sjećanja u parku Banj priča priču o tim prošlim danima kad su se tune u bakru lovile s obale, uz pomoć tunera na kojima su bile straže, to jest osmatračnice. Replika jedne od njih stoji i danas na mjestu gdje je nekada stajao original, na Žalu ribara.

Pažnju privlači i tzv. turska kuća. Riječ je o zdanju izgrađenom u orijentalnom stilu uz koje se veže i zanimljiva predaja. Nju je prema toj legendi, iako nitko točno ne zna kada je i zašto izgrađena, dao izgraditi jedan pomorac za svoju suprugu koju je doveo iz Turske, kako bi se ona osjećala ‘kao doma’. Grad se može pohvaliti i vrijednim sakralnim objektima. Jedan od njih je crkva sv. Andrije, poznata po savršenoj akustici i kripti koja skriva 85 grobnica, a ističe se i pomalo ‘sakrivena’ crkvica sv. Križa iz 1764. godine. Ona je potpuno drugačije položena od ostalih crkava u Bakru, a u njoj se bogomolja i dalje vodi prema starom običaju da je svećenik leđima okrenut vjernicima.