Ova hrvatska rijeka doslovce dijeli Slavoniju i Srijem! Iako je mala i spora, bila je poznata još u rimsko doba

Istočna Hrvatska često je nepravedno turistički zanemarena, iako ima ogroman potencijal koji svakako vrijedi istražiti. Taj pretežno nizinski kraj jedan je od najgostoljubivijih u Hrvatskoj, s toplim ljudima koji sve goste dočekuju raširenih ruku i otvorenih srdaca. Smješten između Drave na sjeveru, Save na jugu i Dunava na istoku, ovaj dio Lijepe naše, pogotovo grad Vukovar, ima još jednu riječnu ljepoticu koja često ostaje u sjeni većih i poznatijih ”sestara”. U pitanju je Vuka, 112 kilometara dugačka rijeka koja protječe kroz Slavoniju i Srijem, a u Dunav se ulijeva baš u Vukovaru.

Izvor joj se nalazi na obroncima Krndije, točnije kraj sela Paučja. Na samom početku njezinog toka 1978. godine stvoreno je umjetno jezero Borovik, smješteno zapadno od Đakova. U rimsko doba Vuka se spominjala kao Wolcea i Ulca, specifična je po tome što zbog malog prirodnog pada sporo teče i meandrira, a čitavo njezino porječje obuhvaća 644 kilometara kvadratnih.

Zanimljiva je i činjenica da se upravo na njoj nalazi most koji obilježava svojevrsnu granicu između Slavonije i Srijema. To je pješački most Jean-Michela Nicoliera, koji ponosno stoji u baroknoj jezgri Vukovara, između Ulice dr. Franje Tuđmana i Ulice Josipa Jurja Strossmayera, malo prije mjesta na kojem će se rijeka Vuka uliti u Dunav.

S jedne strane krasi ga natpis ”Dobro došli u Slavoniju”, dok na drugoj piše ”Dobro došli u Srijem”. Njegovom sredinom povučena je i crta, svojevrsni simbol razgraničenja između Slavonije i Srijema. Nekoć znan kao Most prijateljstva, od 2014. nosi ime Jean-Michela Nicoliera, francuskog dragovoljca koji je 1991. mučki ubijen na Ovčari. Most je dugačak 50 metara, a na njegovoj srijemskoj strani danas stoji bista mladog Francuza, heroja Domovinskog rata, koji je i pokopan u Vukovaru.

Rijeke su oduvijek značile život. Uz njih su nastajale najveće civilizacije, a Vukovar, grad heroj koji često zovu i ”trijumfalnim vratima Hrvatske”, nastao je na obalama dviju. Stoga nimalo ne čudi što je upravo na ušću Vuke u Dunav 1998. podignut Spomen-križ, u čast svim onima koji su svoje živote dali za slobodnu i neovisnu Hrvatsku.

Križ je napravljen od bračkog i istarskog kamena, autor mu je kipar Šime Vidulin, a isti danas čuva mjesto s kojeg pogled puca na široku i moćnu rijeku Dunav. U njegovo podnožje najstarijim hrvatskim pismom, glagoljicom, uklesane su riječi ”Navik on živi ki zgine pošteno”, ne samo kao simbol otpora i herojstva te uspomena, već i kao opomena, da se ratne strahote više nikad ne ponove.

Iako prilično malena i često ćudljiva, Vuka je oduvijek imala ogromno značenje za sve generacije Vukovaraca. Na njezinim obalama ljeti se redovito okupljaju zaljubljenici u ribolov, a zimi, kad bi se rijeka zaledila, mnogi su na njoj znali uživati i u klizanju. Uostalom, čarobna je čak i ”obična” šetnja uz Vuku, samo se morate prepustiti njezinom žuborenju i upijati prirodne ljepote kojih istok Hrvatske ima napretek.