Na ovom hrvatskom otoku ne živi nitko, a krije jedan od najljepših samostana u državi koji je okružen gustom šumom

Iz zraka izgleda kao dvorac na osami, okružen gustom šumom i kristalno čistim morem. Pogled izbliza otkriva više detalja, sakralne elemente i stoljetnu tradiciju koja živi i danas. Samostan na Badiji, otočiću nedaleko od Korčule, jedan je od najposebnijih, ali i najljepših u Hrvatskoj, a osim samog zdanja, fascinantna je i priča koju čuva i bajkovito okruženje u kojem se nalazi, izdvojen iz svakodnevice i uronjen u neku sporiju, tišu dimenziju vremena.

Otočić Badija nalazi se u Korčulanskom arhipelagu, nenaseljen je i do njega iz Korčule i Orebića ljeti redovito voze izletnički brodovi. Osim samog samostana njegova su najveća atrakcija jeleni lopatari. Oni okružuju posjetitelje čim stupe na otok, nadajući se nekoj jabuci ili mrkvi, slobodno šetaju šumom i pristaništem, bez straha od ljudi.

Na otok su jeleni stigli 1958. s Brijuna, a danas ih je, pretpostavlja se, oko 10. Okružen jelenima koji mu jedu iz ruke, na Badiji se čovjek zaista osjeća kao u nekoj bajci. Malo ih je teže dirati i pomaziti, ali ako im pružite zalogaj bez problema će vam se približiti i uzeti hranu direktno iz ruke. Prestat ćete mu biti zanimljivi čim dođe novi brod, novi posjetitelj sa zalogajem, a to je trenutak kad vrijedi krenuti u razgledavanje samostana i upoznavanja drugih ljepota ovog sasvim posebnog otočića.

Badija je najveći od 19 otoka, otočića i hridi u okolici Korčule i formalno je najveći otočić u Hrvatskoj. Naime, za status otoka nedostaje mu samo 0,03 četvorna kilometra. Da bi bio otok, a ne otočić treba mu površina od 1 četvornog kilometra, a njegova iznosi 0,97. Taj sitni nedostatak nije mu oduzeo ni šarm ni značaj.

Dapače, upravo zbog svoje veličine Badija odiše intimnom i posebnom atmosferom. Lako je obići čitav otok pješice, staza uz more vodi vas kroz borove šume i uz kamene zidove samostana, a usput ćete čuti jedino cvrčke i pokoje šuškanje kopita u grmlju.

Samostan na Badiji se može obići samo uz najavu, ali ako to ne napravite nećete ostati uskraćeni za čaroliju jer ga se isplati i samo razgledati izvana. Njegove dimenzije i detalji oduzimaju dah. Čak i ime otoka potječe od riječi abbatia, što znači opatija, čime je njegova sudbina određena još u samom nazivu. S obzirom na to da drugih građevina na otoku nema, samostan dominira cijelom vizurom sa svojim prepoznatljivim crvenim krovovima.

U središtu se nalazi prostrani klaustar iz 15. stoljeća, jedan od najljepših na južnom Jadranu. Klaustar s unutarnjim dvorištem i bunarom bio je stoljećima srce samostanskog života, piše stranica Badija.hr, mjesto susreta, molitve i svakodnevice redovnika. Uz njega se nadovezuje crkva Gospe od Milosti, odnosno Uznesenja Marijina, građena u gotičko-renesansnom stilu.

Njezino pročelje krasi velika rozeta, dok je unutrašnjost jednostavna, smirena i dostojanstvena. Poseban detalj je i kapela Svetog Križa iz 18. stoljeća, čiji izgled podsjeća na malu utvrdu, s otvorima nalik puškarnicama, kao podsjetnik na nesigurna vremena u kojima je nastala.

Povijest samostana seže u kraj 14. stoljeća, kada je korčulanski biskup 1392. godine darovao otok franjevcima koji su stigli iz Bosne. Već dvije godine kasnije započela je gradnja, a samostanski kompleks postupno se razvijao kroz desetljeća, sve do dovršetka klaustra 1477. godine. Iako Badija djeluje kao izoliran i miran prostor, njezina prošlost nimalo nije bila takva.

Tijekom stoljeća samostan je više puta bio na udaru: Osmanlije su ga 1571. godine spalile, gusari su ga pljačkali, a redovnici su bili prisiljeni napuštati otok. U kasnijim razdobljima Badija je služila i kao bolnica te karantena, što svjedoči o njezinoj važnosti u širem regionalnom kontekstu.

Najdramatičnije promjene dogodile su se nakon Drugog svjetskog rata, kada su franjevci protjerani, a samostan prenamijenjen u vojne i sportsko-rekreacijske svrhe. Tek početkom 21. stoljeća, točnije 2003. godine, kompleks je vraćen franjevcima, čime je započela njegova obnova i povratak izvornoj funkciji.

Danas o njemu skrbi Hercegovačka franjevačka provincija, a iako otok nema stalnih stanovnika u klasičnom smislu, samostan ponovno živi. U njemu borave redovnici, organiziraju se duhovni programi, a vrata su otvorena i hodočasnicima te posjetiteljima koji žele barem nakratko iskusiti tišinu otočnog života.

Ako se nađete na Korčuli ili Pelješcu, izlet na otočić Badija nemojte preskočiti. Nakon što vas dočekaju pitomi jeleni i udahnete miris mora i borova, krenite u istraživanje samostana, a potom i šumskih staza i skrivenih plaža. Na Badiji vrijeme teče sporije, a priroda i povijest dio su svake sekunde i minute provedene na ovom otoku.