Fascinantni spiljski grad krije labirint prolaza i 641 prostoriju na 13 katova, a nekad je mogao skloniti 50 tisuća ljudi

Neka mjesta na popis ‘obavezno posjetiti u životu’ ulaze bez imalo razmišljanja. Jedno od takvih nalazi se u zemlji planina, ukusne hrane i kolijevci proizvodnje vina – Gruziji. Riječ je o gradu-samostanu uklesanom u živu stijenu, danas jednoj od najvažnijih atrakcija te države i jednom od njezinih najvažnijih simbola. Grandiozni spiljski grad Vardzia dvostruki je ‘zgoditak’ – prirodni fenomen i povijesno-kulturni spomenik u jednom.

Nevjerojatna Vardzia nalazi se na jugu Gruzije, smjestila se na obroncima planine Erušeti, na lijevoj obali rijeke Kura. Gruziji zdanja isklesana u stijenama, srasla s kamenom, nisu strana, no Vardzia je jedan od najvelebnijih i najpoznatijih primjeraka. I dosta mjesto vrijedno divljenja, koje svoje početke u 12. stoljeću duguje kralju Đuri III. On je na mjestu današnjeg prostranog samostanskog kompleksa krenuo graditi utvrdu koja je trebala biti obrana od Turaka i Perzijanaca, ali i sklonište za tamošnje stanovništvo u slučaju potrebe.

No, za ono kako Vardzia danas izgleda, odnosno njezin konačni oblik, zasluge ipak idu njegovoj kćeri, kraljici Tamari Gruzijskoj. Ona je na mjestu te utvrde, u toj stijeni, uspostavila spiljski samostan i sveti grad impozantne statistike. Navodno je ‘skrivila’ i njegovo ime. Vardzia navodno zvuči isti kao i ‘Ak War Dzia’ što bi značilo ‘ovdje sam, ujače’, rečenica koju je ona uzviknula kad se, kao mala, sakrila u prolazima kompleksa, dok ju je ujak očajnički tražio.

Za vrijeme njezine vladavine spiljski grad Vardzia bio je na vrhuncu i pretvorio se u više od privremenog skloništa od napada – postao je samoodrživ grad, ‘opremljen’ tunelom za slučaj bijega, ali i nizom slijepih prolaza koji su trebali zbuniti protivnike. U njemu je živjelo i oko 2000 redovnika, a najnovija su istraživanja pokazala kako je sazdan od čak 641 spiljskih prostorija na čak 13 katova, odnosno razina koje se protežu uz liticu u duljini od 500 metara te visini od njih 100. Najviša se spilja nalazi na nadmorskoj visini od 1462 metra, navode na turističkim stranicama.

Sve te spiljske prostorije pak su međusobno povezane labirintom prolaza i tunela, od kojih najkraći ima 16 metara, a najduži 220, a koji idu duboko u utrobu planine, te brojnim stepenicama i terasama. Na tim terasama nekada su stajali vrtovi, a grad je bio opremljen i sustavom navodnjavanja. Isto tako, kompleks je brojio i 15 crkava, od kojih su dvije i danas u upotrebi, te šest velikih i 22 mala vinska podruma s amforama kapaciteta od 100 tisuća litara.

Najzanimljivije od svega, spiljski grad Vardzia i dan danas, uvijek iznova otkriva nešto novo, što se prije nije znalo. No, čak ni to nije sve. To što sada možemo vidjeti – opisano upečatljivim prethodno spomenutim brojkama – tek je ostatak kompleksa kakav je on bio na svom vrhuncu. Vardzia je na vrhuncu svog postojanja navodno imala više od 3000 spiljskih prostorija. U njoj se moglo skloniti 50 tisuća ljudi.

No, svemu dođe kraj pa tako i Vardziji. Problemi su krenuli s potresom 1283. godine – jaka podrhtavanja uništila su vanjske zidove kompleksa. Nastradalo je čak 70 posto kompleksa i on je počeo gubiti svoj sjaj. Stanovnici, suočeni s oslabljenom obranom, pokupili su stvari i otišli, a kompleks je pljačkan i u napadima koji su uslijedili. U potpunosti je napušten u 16. stoljeću. Arheološki radovi na kompleksu započeli su nekoliko stoljeća kasnije, u sovjetsko doba, a nakon sovjetske vladavine u manastirski kompleks ponovno su se uselili svećenici, no u mnogo manjem broju.

Sam spiljski grad Vardzia ima svoje ‘srce’ – to je crkva Uznesenja majke Božje. Njezina fasada nije očuvana, no unutrašnjost je ukrašena freskama koje datiraju iz vremena izgradnje zdanja, što je bilo od 1184. do 1186. godine, a koje prikazuju vjerske motive, ali i kraljicu Tamaru. Jedno od mjesta koje se ‘traži’ jest i prirodni izvor duboko u tunelima grada, u biti bazen koji puni voda koja se slijeva niz stijene, kao suze. Izvor stoga i nosi ime ‘suze kraljice Tamare’. Ona pak je navodno u kompleksu imala i svoje vlastite odaje, no tamo nikada nije živjela za stalno – samo se jednom prilikom sklonila.

No, i sama okolica Vardzije, koja danas ima status muzeja, nudi svakakva čuda. Primjerice, nasuprot kompleksa Vardzije nalazi se vidikovac koji nosi ime po tom spiljskom gradu, s kojeg ga se može pogledati iz daljine. Deset minuta vožnje dalje nalazi se manje poznati, no također impresivni spiljski manastir po imenu Vanis Kvabebi, odnosno spilje Vanis, a koji je nekoliko stotina godina stariji od Vardzije. Nedaleko se nalazi i tvrđava Tmogvi.