Ovaj hrvatski grad ima više mostova nego kafića! U njemu priroda vodi glavnu riječ te je idealno mjesto za vikend izlet

Ponekad samo trebamo malo odvratiti pogled. Znamo da je teško, pogotovo ako se nalazite u Rastokama, mjestu u kojem se ljube Slunjčica i Korana tvoreći, s tamošnjim mlinicama, vjerojatno jedno od najpitoresknijih prizora u Hrvatskoj. Ako ste hipnotizirani, s pravom ste. No, ‘skriva’ se tu još jedna važna i lijepa priča, ona koju priča grad Slunj. Često zanemaren zbog žubora rastočkih brzaca i slapova, ovaj članak pokušat će ispraviti tu nepravdu. Idemo na izlet u Slunj!

Za početak, vjerojatno će vam biti zanimljivo čuti da su upravo grad Slunj i Rastoke još 2018. godine bile proglašeni najgostoljubljivijom destinacijom u Hrvatskoj, ali i svijetu. Ili da grad Slunj obuhvaća ukupno čak 67 naselja te da u njegovu području po kilometru četvornom živi svega 15 stanovnika. Ili da je grad Slunj, kao i Karlovac, grad rijeka – no tu glavnu igru, osim Mrežnice i Korane, vodi i Slunjčica. Slunj se nalazi na nadmorskoj visini od 258 metara i imao je kroz povijest desetke imena: Slvn, Sluin, Slouin, Slovin, Slovingrad, Zlun, Zun, Sluni te Slonj.

Za one koji grad žele doživjeti s visine, mjesto na koje trebaju otići jest stari frankopanski grad Slunj koji se prvi puta spominje u 14. stoljeću. Nosio je i on niz imena kroz povijest, a danas se najčešće čuje Slovin ili pak, kako ga zovu lokalci, Gradina. No, za najbolji zalazak pak treba do Napoleonova žitnog magazina, kažu svi. Riječ je o velikoj kamenoj zgradi s početka 19. stoljeća, ostavštini tadašnje francuske uprave. Kao što i samo ime kaže, u njoj se spremalo žito.

No, u gradu kojim gospodare rijeke, veliku ulogu imaju i mostovi. A grad Slunj se može pohvaliti s nizom njih. Možda je najslavniji Moćanov most. To je prvi drveni most u tom području, na sredini kojeg se nekada nalazila i stražarska kućica. Ime je dobio po jednoj od tamošnjih obitelji, čija se mlinica nalazi uz njega, a zbog svoje ljepote i pogleda koji se pružaju s njega omiljena je destinacija za svadbena poziranja. Zbog toga mu je nadimak ‘most mladenaca’.

No, ima Slunj još mostova. Primjerice, Novi most preko Korane, izgrađen 2020. godine te most preko Korane u Rastokama, izgrađen početkom 19. stoljeća za vrijeme francuske vladavine. Njega su vjerojatno, kao što je to tada bilo, gradili zatvorenici. Valja spomenuti i Tonkovićeve mostove, jedan preko Slunjčice, drugi preko Korane, a koji ima nose po Krunoslavu Tonkoviću, jednom od najboljih hrvatskih mostograditelja. Na kraju, tu se nalazi i most sv. Ivan Nepomuk, i to na mjestu na kojem je stajao prvi most preko Slunjčice, onaj iz 1825. godine, a zahvaljujući izgradnji kojeg su se Rastoke pretvorile u važan mlinarski centar.

Kad ste u Slunju svakako razgledajte i župnu crkvu Presvetog Trojstva iz 18. stoljeća kao najvažniji sakralni objekt u tom području, ali i kip prvog hrvatskog olimpijca, Milana Neralića koji se nalazi u blizini njegove rodne kuće u Slunju. On je bio jedan od najboljih mačevalaca Austrougarske te prvi Hrvat koji je u Parizu 1900. godine osvojio brončanu olimpijsku medalju u mačevanju. Zanimljivo, on je izmislio i tzv. leteći ispad, ubod protivnika iz visokog skoka, a mačevanjem se bavila čak i njegova supruga.

Jedan od glavnih aduta Slunja po našem je mišljenju i rijeka Slunjčica. Riječ je o predivnoj tirkiznoj rijeci do koje se vrlo lako može doći iz samog grada, a uz koju vodi lijepa staza sve do njezina izvora. Izvor Slunjčice doista je posebno mjesto: nalikuje na jezero, a okružuju ga stijene. Staza vjerno prati tok rijeke, a pošto na njoj nema uspona prigodna je za osobe različite fizičke spreme i uzrasta. Staza do izvora broji oko 7,4 kilometara, a isto toliko treba i natrag jer nije kružna (no može se, navode na turističkim stranicama Slunja, skratiti).